Spomenute slike kupio je osnivač znamenite galerije Pavel Tretjakov. On je imao izuzetno istančan osjećaj za umjetnost i uvijek se vodio svojim ukusom. Međutim, u galeriji nije mogao ignorirati mišljenje cenzure. Neke slike ne samo da publika nije prihvatila, nego su i zabranjene za izlaganje. Zahvaljujući naporima Tretjakova one su sačuvane, a danas se bez njih teško može zamisliti ključna riznica ruskog slikarstva.
Vasilij Perov bio je jedan od osnivača Udruženja slikara peredvižnika. Na svojim platnima odustao je od salonskih sadržaja i prednost dao životu običnih ljudi. Nadaleko je čuvena njegova slika "Trojka" na kojoj siromašna djeca vuku ogromnu bačvu s vodom. Perov je bio priznati umjetnik, ali slika "Seoska litija na Uskrs" izazvala je pravi skandal. Javnost je bila nezadovoljna prije svega stoga što je umjetnik svetli praznik Uskrs prikazao kao pijanu procesiju. Seljane s poluzatvorenim mamurnim očima, pripitog svećenika koji gazi uskršnje jaje, pijanice koji se valjaju ispred crkvenih vrata. U Sankt-Peterburgu skinuta je s izložbe, a slikar je optužen za nemoral. Međutim, Pavel Tretjakov kupio je sliku iako su ga mnogi od toga odvraćali.
Vereščagin je mnogo putovao po srednjoj Aziji i napravio veliki broj slika. Apoteoza rata ispostavit će se kao najpoznatija. Slika je prvo bila nazvana "Trijumfom Tamerlana", a ilustrirala je legendu o brdima lubanja odrubljenih neprijateljskih glava koja su za sobom ostavljali vojnici čuvenog mongolskog vojskovođe Tamerlana. Prizor s lubanjama i spaljenom i napuštenom pustinjom i razorenim gradom u pozadini istinski je šokirao razmaženu publiku. Vereščagin je sliku posvetio "svim velikim zavojevačima, prošlim, sadašnjim i budućim".
Događaje iz Kristovog života dočaravali su mnogi devetnaestovjekovni slikari. Isusov lik bio je uvijek svijetao i produhovljen, a nikako izmožden i sam usred pustinje. Krista na ovom platnu iskušava je đavao u vrijeme četrdesetodnevnog posta poslije krštenja. Isus je prikazan kao čovjek, a pažnju privlači ne samo napeto lice, nego i ruke s ukrštenim prstima. Posjetitelji izložbe tvrdili su da je slika direktno podijelila publiku. I dok su jedni bili impresionirani njezinom dubinom i patnjom, druge je revoltiralo "bogohuljenje" i skrnavljenje svetinje. Sam Kramskoj govorio je da su mu prilazili ljudi i pitali ga odakle mu ideja da je Krist tako izgledao. Odgovarao im je bez pardona da ga ni oni nisu vidjeli. A Pavel Tretjakov kupio je kontroverznu sliku i smatrao je jednim od najsnažnijih djela u kolekciji.
I dan-danas ova slika nikoga ne ostavlja ravnodušnim. 2018. godine ozbiljno ju je oštetio jedan vandal nezadovoljan njezinim "lažljivim" sadržajem. Povjesničari u pravilu demantiraju legendu da je Ivan Grozni ubio svog sina, međutim u svijesti naroda urezana je scena sa Rjepinovog platna, jedne od prvih krvavih slika na pseudopovijesne teme. Slikar je radio pod utiskom terorističkog ubojstva cara Aleksandra Drugog. Sliku je prvo pokazao prijateljima slikarima, a oni bili oduševljeni, priznajući mu veliko majstorstvo. Međutim, Aleksandru Trećem slika se nije svidjela, a državni ideolog Konstantin Pobedonoscev nazvao ju je odvratnom. Sliku je kupio Pavel Tretjakov, ali je carska cenzura zabranila njezino izlaganje. Istina, kasnije je zabrana, ipak, ukinuta.
Na monumentalnom platnu Surikova prikazan je srednjovjekovni raskol u ruskoj crkvi i scena hapšenja staroobrednice boljarke Morozove, koja je odbila krstiti se po novim pravilima poslije crkvene reforme, s tri prsta. Slika je ostavila snažan utisak na publiku kao primjer uspješnog eksperimenta s povijesnim sadržajem. Na pohvale je naišla majstorski prikazana izvorna stara Rusija, kao i duhom snažan ruski čovjek kojega stradanja nisu slomila (pa još žena). Međutim, pojavile su se brojne kritike na račun kompozcije, proporcija, grešaka u gestaima, položaju ruku i drugim detaljima. Bilo je i onih koji su smatrali da platno više nalikuje na šareni neukusni tepih nego na sliku.
Nameće se pitanje što to može biti tako skandalozno u slici koja se zove "Brezova šuma". Ipak, oko ove slike podignuta je velika prašina. Kuindži nije stigao završiti rad za izložbu realista-peredvižnika u Peterburgu zbog čega se otvaranje moralo odgoditi, što je izazvalo nezadovoljstvo drugih slikara. Slika se na kraju na izložbi pojavila dva dana poslije otvaranja. Mnogi su bili oduševljeni tako nevjerojatnom igrom svjetlosti i sjena da su Kuindžija sumnjičili za vješti optički manevar i specijalno osvjetljenje lampicom iza slike. Međutim, našao se kritičar koji je sliku napao obrušivši se na izbor boja, drveće koje više nalikuje na ukras, neprirodno raspoređeno, i pritom, "namazano nekom prljavozelenom bojom", kako se izrazio. Kasnije se ispostavilo da je kritičar koji je prikaz objavio pod pseudonimom bio jedan od slikara peredvižnika. Kuindži je bio uvrijeđen i napustio je peredvižnike, a "Brezova šuma" bila je posljednja slika izlagana na njihovim izložbama. I nju je, pogađate, kupio Pavel Tretjakov.
Priča o ovoj slici prije podsjeća na avanturistički roman. Pano je naručio, u tom trenutku ne pretjerano poznatom Vrubelju, mecena Savva Mamontov za umjetnički paviljon na sveruskoj umjetničko-industrijskoj izložbi u Nižnjem Novgorodu. U Rusiji je upravo bila održana premijera kazališne predstave po motivima drame Edmonda Rostanda "Daleka princeza". Međutim, Mamontov se oko rada nije dogovorio s Akademijom umjetnosti koja je bila "domaćin" paviljona. Nakon što je vidio sliku, žiri Akademije naložio je da je uklone. Izbio je veliki skandal među utjecajnim ljudima koji je došao čak do cara Nikolaja Drugog. On je zahtijevao da se postupi onako kako traži Akademija (premda se kasnije oduševljavao Vrubeljom). Na kraju je pronađen kompromis i rad je za Vrubelja završio poznati umjetnik Vasilij Polenov. Međutim, djelo nije bilo izloženo u paviljonu. Mamontov je na izložbu donio mnogo drugih Vrubeljovih slika i potrudio se da bude prikazana kazališna predstava u kojoj umjetnik potpisuje scenografiju.
Mišljenja onih koji su vidjeli Vrubeljov rad bila su podijeljena. Bilo je oduševljenih inovativnošću, ali i onih koji su kritizirali ružnoću "dekadentnog panoa". Pisac Maksim Gorki smatrao je da ta "nakaznost“" govori o "nemoći duha i odsutnosti mašte". Na kraju je Mamontov u svojoj tvornici napravio kopiju u majolici koja danas krasi pročelje hotela "Metropol" u centru Moskve.
Sam pano nalazio se u privatnoj operi Mamontova, a kasnije je prenesen u Boljšoj teatar, u čijim fundusima je i pronađen sredinom prošlog stoljeća i predan Tretjakovskoj galeriji. U galeriji se slika mogla vidjeti tek 2007. godine. Otvorena je cijela sala posvećena Vrubelju, a da bi ogromno platno moglo stati, zgrada se morala rekonstruirati.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
