Prve dače, točnije, vile van grada izgradili su još sredinom 18. stoljeća bogati ruski plemići. U tim kućama boravilo se pretežno ljeti i one po pravilu nisu imale grijanje.
Pripreme i odlazak na daču u ljetnjim mjesecima ličili su na prirodnu nepogodu, praktički jednu kuću trebalo je preseliti u drugu. A u vikendici je osim toga valjalo organizirati i veliko spremanje kuće poslije zime.
Lagano ispijanje čaja na otvorenom sa samovarom, bila je omiljena aktivnost Rusa sve do sredine prošlog stoljeća. Domaćini su po cijeli dan mogli sjediti s gostima za stolom. Neizostavno je bilo lijepo posuđe.
U vikendici uvijek ima puno posla (iako zvuči paradoksalno, ali tamo se gotovo ne može odmoriti). Najkorisnije je, po mišljenju ruskih domaćica branje bobičastog voća i kuhanje džema za predstojeću zimu.
Majstor melankoličnog ruskog pejzaža, Levitan, slika "drukčiju" daču, usamljenu kuću s drvećem i mekanom svjetlošću s prozora. Ako se dovoljno udubite najvjerojatnije ćete moći da osjetiti i svrab poslije ujeda komaraca.
Svoju daču je imala i Akademija umjetnosti iz Peterburga. Ovdje su ljeti dolazili i studenti i vrsni umjetnici radeći za štafelajom.
Kustodijev je na svojim platnima često slikao trgovačku svakodnevicu, a ispijanje čaja sa samovarom bio je jedan od njegovih omiljenih motiva.
Dača na moru bila je poseban luksuz. Mnogi poznati pisci i slikari imali su kuće za odmor na Krimu, a carevi čitave ljetnje rezidencije. Prelijep zrak, borovi, sunce i slana voda imali su ljekovit učinak.
Djeca kolektivno provode slobodno vrijeme i to je jedna od karakteristika koja se obavezno vezuje za odmor na selu i dobre susjede.
Drveni prozori, zavjesa, breze, tipična ruska dača. Zaljubljeni koji lebde nad gradom na slikama Marka Chagalla, najvjerojatnije su odlučili se odmoriti u idiličnom pejzažu.
Dača je obavezno imala bašću i vrt s voćkama, jorgovanom i cvijećem. Njihovo gajenje iziskivalo je mnogo posla, ali je predstavljalo uživanje za oči.
Sezona odmora nije se završavala s odlaskom ljeta. Mnogi su boravili u vikendicama i u jesen, sve dok ne počne hladnoća, pa su mogli uživati u bogatstvu i ljepoti jesenjih boja i opalog lišća.
Dača nije izgubila na značaju ni poslije revolucije. Placeve van grada imali su vojna lica, dužnosnici, znanstvenici, a kasnije su davani čak i radnicima bez nadoknade.
Slikar je znalački dočaravao život sovjetske djece, a njegove poznate slike su Ponovo kec i Dolazak na raspust. Dominira utisak da se djeci sviđa u vikendici, prvenstveno zato što je vrijeme raspusta.
Ljeto, djeca, čaj i lijene mačke, drugim riječima kuća van grada je i danas otok blaženstva.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
