Prvi je Bulgakovljev roman priča o gradu Kijevu koji je nekada bio dio Ruskog Carstva, a sada se, poslije boljševičke revolucije u Rusiji, našao u vrtlogu Građanskog rata. Radnja se odvija 1918. godine. Boljševici još nisu zauzeli grad i u njemu se zateklo mnoštvo carskih časnika i plemića. To je priča o obitelji Turbin zahvaćenoj burnim političkim događajima. Njihova kuća je posljednje utočište nekadašnjeg života koji je rat uništio. Njima još uvijek dolaze gosti i piju čaj, ali se svijet promijenio i ljudi sada različito reagiraju na nove okolnosti: jedni postaju izdajnici, drugi bjegunci, dok će se pojedini radije boriti na život i smrt.
Ovo je polubiografski roman. Članovi obitelji Mihaila Bulgakova poslužili su za prototipe likova u djelu, a kuća u kojoj žive Turbini očigledno nalikuje na Bulgakovljevu kuću u Kijevu.
"Bijela garda" objavljena je 1925., a iste je godine Bulgakov napisao i dramu po ovom romanu. "Dani Turbina"– tako se zove njegova drama koja je danas jedna od najčešće postavljanih na pozornice u kazalištima Rusije i izvan nje. U drami figuriraju i antiboljševički časnici, ali je sam Staljin volio ovaj komad i nekoliko ga je puta gledao u kazalištu.
Mladi liječnik dolazi raditi u zabačeno selo. Još je neiskusan, ali je prisiljen izvršavati vrlo složene zadatke: amputacije, traheotomiju i porođaje u kojima je potrebno okrenuti dijete u majčinoj utrobi. Knjiga je postala još popularnija otkako je 2013. godine ekranizirana u seriji s Danielom Radcliffeom u glavnoj ulozi.
Radi se zapravo o zborniku poluautobigrafskih priča, jer je i sam Bulgakov godinama radio kao liječnik. Po završetku medicinskog fakulteta na Kijevskom sveučilištu, on je bio vojni liječnik u Prvom svjetskom ratu, a zatim je upućen u malo selo Smolenskog kraja.
U ciklus "Bilješke mladog lijelnika" nije ušla njegova popularna priča "Morfij", ali se ona često tretira kao dio ovog ciklusa. Mladi liječnik pronalazi dnevnik svog prijatelja koji je postao ovisnik o morfiju. I ovo je poluautobiografski motiv iz Bulgakovljevog života. On je i sam jedno vrijeme bio ovisan o morfiju.
U sam osvit nove sovjetske države, genijalni moskovski kirurg, profesor Preobraženski (za koga je kao prototip, navodno, poslužio Bulgakovljev ujak), vrši znanstveni eksperiment. Uhvatio je psa lutalicu i presadio u njega dio ljudskog mozga i testise. Uslijed toga pas ubrzo poslije toga poprima ljudski lik, ali postaje pijanac i protuha, premda se odlično uklapa u novo sovjetsko društvo. Bulgakov se podsmjehuje činjenici da su nedovoljno obrazovani ljudi nekadašnjeg "nižeg staleža" sada odjednom postali vladajuća klasa.
Roman je napisan 1925. godine. Rukopis su konfiscirali organi državne sigurnosti. Tijekom 1960-ih knjiga je rasprostranjena u krugovima sovjetske inteligencije u vidu samostalnih izdanja i izazvala je vrlo burnu reakciju. "Pseće srce" se u službenom tisku pojavilo tek poslije perestrojke 1987. godine.
Ova je priča nevjerojatno popularna u Rusiji, naročito zahvaljujući sjajnoj ekranizaciji na velikom ekranu, i postala je "viralna", jer su mnogi citati iz nje postali aforizmi (na primjer, "rasulo nije u zahodima nego u glavama").
Moskovski pisac i dramaturg poziva čitatelja da zaviri iza zavjese moskovskog kazališnog i književnog života tijekom 1930-ih. Bulgakov se obratio mnogim ustanovama s prijedlogom da objave ovo djelo ili ga postave na pozornicu, ali cenzura ništa od toga nije odobrila.
I ovo je Bulgakovljevo poluautobiografsko djelo. Tijekom 1920-ih on se preselio u Moskvu i poslije izvjesnog je vremena počeo raditi kao dramaturg i kazališni redatelj. Nekoliko je njegovih drama doživjelo ogroman uspjeh u moskovskim kazalištima, ali je, s druge strane, mnoge od njih sovjetska cenzura zabranila. Službena kritika optuživala je Bulgakova za antisovjetske stavove zbog čega je on patio. Nemajući mogućnost slobodno raditi, često je zapadao u financijske probleme.
U "Kazališnom romanu" pisac se podsmjehuje ekscentričnim autorima i redateljima i mnogobrojnim činovnicima koji su integrirani u kazališni proces. Bulgakov malo preuveličava ono što je sam doživio, ali da bi izbjegao opasnost on piše da su svi događaji izmišljeni.
Dva sovjetska pisca šeću centrom Moskve i nailaze na nepoznatog čovjeka, najvjerojatnije stranca. Ispostavilo se da je njihov inteligentni sugovornik sam đavao. Po njegovom dolasku u Moskvi su se počele događati nevjerojatno čudne i zagonetne stvari. On se ponaša kao da želi poučiti ljude i skrenuti im pažnju na moral i istinu.
Majstor piše roman o Isusu iz Nazareta i Ponciju Pilatu. Glave njegovog romana ukomponirane su u radnju kao metaroman. U novoj antireligioznoj sovjetskoj državi Majstorovo se djelo kritizira i zabranjuje se njegovo objavljivanje, a sam autor postaje zbog toga duševni bolesnik i završava u psihijatrijskoj bolnici. Voljena ga Margarita želi spasiti i zbog toga sklapa ugovor s đavlom...
Ovo je nesumnjivo najpoznatiji roman Mihaila Bulgakova i knjiga s "najviše đavolskih pojava" u cijeloj ruskoj književnosti. Autor je radio na romanu od kraja 1920-ih sve do smrti 1940. godine. Roman se pojavio u sovjetskom izdanju tek 1966. s mnogim izmjenama koje je unijela cenzura. Kako ističu stručnjaci, ovo djelo sadrži mnoštvo biografskih motiva i reminiscencija. Neobično je da je Bulgakovljeva žena Jelena surađivala s KGB-om (ona se na to mogla odlučiti kako bi spasila muža od zatvora). Znajući za to, on je u knjizi prikazao sklapanje ugovora s đavlom, opravdavajući taj potez uzvišenom misijom – spašavanjem voljene osobe.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
