Deset slika koje su postale simboli SSSR-a

Boris Kustodijev, "Boljševik", 1920. 

Kustodijevljevom slikom alegorijom dominira ogromna figura boljševika, vladara novog svijeta, koji noseći zavijorenu crvenu zastavu predvodi masu u komunističku budućnost. Slika je bila po ukusu sovjetske vlasti i kasnije je ušla u sastav zbirke Nove Tretjakovske galerije.

Kuzma Petrov-Vodkin, "1918. godina u Petrogradu" ("Petrogradska madona"), 1920. 

Radovi Petrova-Vodkina podsjećaju na ikonopis, kako kompozicijski, tako i po boji i simbolima. On je postao istinski ikonopisac novog komunističkog poretka, a jedna od paradigmatskih "ikona", slika "1918. u Petrogradu", poznata je i kao "Petrogradska madona". U pozadini se vidi revolucionarni kaos koji je zahvatio grad, propagandni letci, mitinzi, razbijeni prozori. Dočarana na pozadini nereda, smirena žena s bijelom maramom na glavi i dijete u njenim rukama simboli su novog života i nove Rusije.

Aleksandar Dejneka, "Obrana Petrograda", 1928.

Kasnije će stil Aleksandra Dejneke više naginjati socrealizmu, međutim, za kompoziciju sa silueatama nastalu na desetogodišnjicu Revolucije to se ne može reći. U prednjem planu (donjem) borci odlaze u Građanski rat, dok se u pozadini, krećući se u suprotnom smjeru, uvijeni u šinjele, ranjenici vraćaju kući.

Aleksandar Gerasimov, "V. I. Lenjin na tribini", 1930. 

Vođa revolucije Vladimir Lenjin bio je nepovredivo glavno božanstvo i idol cijele zemlje Sovjeta. Na vizijama Lenjinovog lika slikari su brižljivo radili, često mitologizirajući njegovu biografiju. Tako je on predstavljan kako u kolibi čeka da uđe u revolucionarni Petrograd, na tribini, oklopnom vozilu, ili kako osobno sudjeluje u sobotnicima (društveno korisnom radu). Jedan od njegovih najpoznatijih portreta iz sovjetske ere onaj je s tribine na kojoj on praktički lebdi iznad zastave.

Aleksandar Samohvalov, "Kirov prima paradu fiskulturnika", 1935.

Sovjetski rukovoditelji već su u prvim godinama po dolasku na vlast stavljali naglasak na jačanje zdravlja građana u cilju plodotvornog rada. Tako je propaganda sporta i bavljenja tjeselsnom kulturom postala jedan od glavnih zadataka i za umjetnike. Aleksandar Samohvalov uradio je nekoliko slika po narudžbi o radostima sovjetskog sporta.

Kurij Pimenov, "Nova Moskva", 1937.

Slika je jedan od simbola socijalističkog realizma, službene sovjetske umjetnosti. Široke ulice, automobili, transformiran grad, preplavljen svjetlošću, za volanom žena, jednakost u SSSR-u.

Aleksandar Dejneka, "Obrana Sevastopolja", 1942.

Ogroman segment sovjetske umjetnosti posvećen je heroizmu sovjetskih vojnika u Drugom svjetskom ratu. Jedna je od najpoznatijih takvih slika, istinska himna hrabrosti, Dejnekino platno "Obrana Sevastopolja".

Sergej Gerasimov, "Majka partizana", 1943.-1950.

U svom stvaralaštvu Sergej Gerasimov opjevao je selo, kolhoze i seljake. I na njegovom najpoznatijem platnu "Majka partizana" predstavljena je obična žena sa sela, koja bez trunka straha gleda neprijatelja ravno u oči.

Aleksandar Laktionov, "Pismo s fronta", 1947.

Slika je svojevremeno bila toliko popularna da ju je kupila Tretjakovska galerija. Osim toga, tiskala se u udžbenicima, na posterima i poštanskih markama.

Tatjana Jablonska, "Jutro", 1954.

Još jedno djelo s radosnim ljudima u vrijeme hruščovljevskog otapanja. Djevojčica, kako se pristoji svakom pioniru, radi jutarnju gimnastiku. Ona ne samo da jača "duh i tijelo", nego pravilno započinjući novi dan, ide naprijed, u svijetlu budućnost.