Je li Rjepinovo remek-djelo inspirirano izmišljenim kozačkim pismom?

Ruski muzej; Tretjakovska galerija/TASS
Posebno je intrigantno pitanje je li te prepiske uopće bilo.

Tijekom 1670-ih sudarila su se dva carstva – Rusko i Osmansko. Dvesto godina kasnije poznati slikar Ilja Rjepin čuo je priču o tome kako su kozaci napisali ponižavajuće pismo Mehmedu IV., sultanu neprijateljskog Osmanskog Carstva.

Priča je nadahnula Rjepina da naslika jedno od najvećih remek-djela. Mnogi smatraju (u velikoj mjeri zahvaljujući upravo Rjepinovoj slici) da je pismo zaista bilo napisano i da je postojao taj autentični povijesni dokument, ali mnogi se povjesničari ipak ograđuju od te tvrdnje.

Legenda

Ilja Rjepin u svojoj radionici, 1920.

U ljeto 1878. godine čuveni slikar realist Ilja Rjepin posjetio je poznatog poduzetnika i pokrovitelja slikarstva Savvu Mamontova na njegovom podmoskovskom imanju Abramcevo. Tu je na jednom prijemu čuo priču koja ga je kasnije inspirirala.

Kozaci su, po predaji, dobili pismo od turskog sultana u kojem on zahtijeva da se predaju. Okupili su se da mu napišu odgovor i sročili su ga koristeći krajnje ponižavajuće izraze.

Ta je legenda nadahnula slikara i on je po njoj stvorio jedno od najpoznatijih remek-djela, ali povjesničari sumnjaju da je to pismo zaista bilo napisano i smatraju da je u pitanju samo plod narodne mašte, u kojoj dolaze do izražaja veličanstvenost kozaka, njihov ponos i njihovo slobodoljublje.

Pisma

 Ilja Rjepin,

Jedna verzija pisma turskog sultana kozacima i njihovog odgovora vrlo je rasprostranjena. Sultanovo se pismo često navodi u ovom obliku:

Sultan Mehmed IV. zaporoškim kozacima: Ja, sultan, sin Muhameda, brat sunca i mjeseca, unuk i namjesnik Božji, gospodar carstava Makedonskog, Babilonskog, Jerzualemskog, Velikog i Malog Egipta, car nad carevima i gospodar nad gospodarima, neobični vitez, nikad pobijeđeni, postojani stražar groba Isusa Krista, povjerenik Samoga Boga, nada i utjeha muslimana, veliki zaštitnik kršćana – zapovijedam vam, zaporoški kozaci, da mi se predate dobrovoljno i bez ikakvog otpora, te da i meni ne dosađujete svojim napadima.

Turski sultan Mehmed IV.

Sultan Mehmed IV. (Mehmed Lovac) (1642.–1693.).

Kozaci su napisali sultanu drzak, podrugljiv i vulgaran odgovor. On se često izlaže u sljedećem obliku:

Kozaci Zaporožja turskom sultanu!

O, sultane, turski đavole i prokletoga đavola brate i druže, samoga Lucifera tajniče. Kakav si ti đavolji vitez, kada golom zadnjicom ježa ne možeš ubiti? Đavo si ti, i uneređena jedna njuška. Nećeš ti, kučkin sine, kršćanske sinove pod sobom držati, tvoje se vojske mi ne bojimo, zemljom i vodom ćemo se tući s tobom, majku li ti tvoju.

Ti si babilonski kuhar, makedonski bacač, jeruzalemski derač, Velikog i Malog Egipta svinjar, armenska lopuža, tatarski torbar, kamenečki krvnik, cijeloga svijeta i podsvijeta budala, same aspide unuk i naše batine krivina. Svinjska njuško, kobilja balego, mesareva psino, nekrštena tikvo, mater li ti tvoju.

Eto, tako Zaporošci odgovorište tebi, žgoljo. Nećeš ti kršćanima ni svinje čuvati. Ovim završavamo, jer ne znamo ni datum, niti kalendar imamo. Mjesec je na nebu, godina je u knjizi, a dan je kod nas isti kao i kod vas, i zato nas poljubi u zadnjicu!

Potpis: Koševi ataman Ivan Sirko s cijelom družinom Zaporoškom

Romantična izmišljotina

Ilja Rjepin,

Ta verzija drskog pisma inspirirala je Ilju Rjepina jer odražava kozačku narav i emocije koje bi se mogle lijepo prikazati na platnu. Povjesničari, međutim, smatraju da pismo nije autentični povijesni dokument nego narodna umotvorina.

"Sultanova prepiska s Čigirinskim kozacima doživjela je transformaciju sadržaja otprilike u 18. stoljeću, tako da su Čigirinci postali Zaporošci, a suzdržani satirični odgovor srozao se na vulgarnost. Kozačka se prepiska u ovoj vulgarnoj verziji proširila u 19. stoljeću. U mnogim je slučajevima citirana kao autentični dokument, uglavnom, po svemu sudeći, zbog toga što je pismo moglo poslužiti kao potvrda romantičnog preduvjerenja po kojem su Kozaci bili upravo takvi", zaključuje Daniel C. Waugh, znanstvenik koji se bavi srednjovjekovnom i suvremenom Rusijom na Sveučilištu Washington u Seattleu.

Ilja Rjepin (1844.–1930.).

Istraživači također smatraju da je pismo bilo primjer vrlo rasprostranjenih pamfleta protiv Turaka, izazvanih antiturskim raspoloženjem koje je prevladavalo u Europi onoga doba. Znanstvenici ističu da se pismo datira različito, ovisno o izvoru, i da ima različite verzije, potpisnike i primatelje. Sve to govori u prilog neautentičnosti teksta.

Ali Rjepinu nije bilo pretjerano bitno je li pismo autentično. On je proučavao slobodoljubivi narod i prvu skicu budućeg remek-djela napravio je olovkom 26. srpnja 1878. godine. Sliku je završio 1891.

Danas je skica izložena u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi, a slika u Ruskom muzeju u Sankt-Peterburgu. Nezavršena verzija slike izložena je u Muzeju likovnih umjetnosti u Harkovu (Ukrajina).

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće