Spivakov se u početku proslavio kao jedan od emotivno najizražajnijih, najsvestranijih i najizuzetnijih sovjetskih violinista. Osvojivši medalje na gotovo svim velikim međunarodnim natjecanjima u razdoblju od 1965. do 1970. godine, mladi je virtuoz proputovao svijet kao solist, svirajući s najboljim orkestrima svjetske klase. Unatoč velikom uspjehu, Spivakov je shvatio da je njegovo mjesto (i istinsko zvanje) zapravo na dirigentskom postolju. Vladimira je podučavao genijalni američki dirigent Leonard Bernstein glavom i bradom. Svoj je zanat učio i od Lorina Maazela, jednog od najvećih glazbenika svog vremena. Bernstein je svoje učenike učio da su dirigenti prije svega ambasadori i glasnici skladatelja. U znak prijateljstva je Spivakovu poklonio svoju palicu, koju maestro otad čuva kao relikviju.
Poznat po svojoj duhovnoj potrazi za savršenstvom, Spivakov je kao dirigent debitirao s Čikaškim simfonijskim orkestrom 1979. Na podiju je odisao snažnim šarmom i napetošću. Sljedeće je godine ovaj multitalentirani glazbenik osnovao komorni orkestar Moscow Virtuosi. Spivakov je vrlo traženi gostujući dirigent te se zbog rijetke sposobnosti savladavanja izvanrednog raspona stilova smatra jednim od najboljih svjetskih maestra.
Gergijev je poznat po hipnotizirajućoj scenskoj pojavnosti. Ovaj stasiti maestro dirigira s velikim žarom i ima sjajan osjećaj za detalje. Osetskog je podrijetla, ali je rođen u Moskvi. Čitavo je djetinjstvo i mladost proveo u Sjevernoj Osetiji. Dirigiranje je studirao na Lenjingradskom konzervatoriju, a pozornost je privukao još 1977., kada je u Berlinu pobijedio na dirigentskom natjecanju Herbert von Karajan.
Karizmatični je mladić ubrzo nakon toga debitirao u Teatru Kirov (danas Marijinskom) u Lenjingradu (Sankt-Peterburg). Bila je to ozbiljna stvar. Gergijev je vodio produkciju "Rata i mira" Sergeja Prokofjeva kao pomoćnik glavnog dirigenta. U sljedećih je pet godina mladi glazbenik išao sve dalje i dalje na putu uspostavljanja visokih standarda dirigiranja. 1988. je konačno imenovan dirigentom Teatra Kirov, koje je Gergijevu postalo novi dom. Pod njegovim je vodstvom legendarno kazalište postalo jedna od najboljih svjetskih opernih kuća.
Gergijev je 1993. proglašen dirigentom godine u izboru Nagrade za klasičnu glazbu u Londonu. Radio je i kao glavni dirigent Londonskog simfonijskog orkestra i Roterdamske filharmonije.
Ovome 47-godišnjem grčko-ruskom dirigentu "gotičarskog" izgleda nema ravna što se tiče iluminacije glazbe koju ste vjerojatno već čuli tisuću puta. Currentzis je do slave došao strelovitom brzinom, nakon što je 2011. imenovan umjetničkim ravnateljem Kazališta opere i baleta u Permu. Odabrao je nekonvencionalan pristup repertoaru i pomogao u stvaranju novog odnosa između klasične glazbe i slušatelja 21. stoljeća. Currentzis je spomenutu opernu kuću pretvorio u meku za netradicionalne ljubitelje glazbe. Prošle je godine odlučio odstupiti kako bi svoj osobni projekt, ansambl Musica Aeterna, lansirao pod svjetla reflektora. Ulaznice za koncerte njegovog orkestra prodaju se poput halve i rezerviraju mjesecima unaprijed. Ovaj vizionar može iznova osmisliti gotovo sve, od Šostakovičeve "Lady Macbeth Mcenskog okruga" do Verdijevog Requiema.
Currentzis je i vizualno vrlo zanimljiv. Ili je u gotovo neprekidnom pokretu, ili zastrašujuće miran, poput grabežljivca koji se sprema za napad. Njegovi oštri, kaotični pokreti na podiju i emocionalno nabijen pristup glazbi pretvaraju njegove koncerte u pravi spektakl. Trenutno je glavni dirigent Simfonijskog orkestra Jugozapadnonjemačkog radija (SWR) u Stuttgartu.
Currentzis je rođen u Ateni, a satove klavira je počeo pohađati kada je imao samo četiri godine. Studirao je violinu na Grčkom nacionalnom konzervatoriju u dobi od 12 godina. Od 1994. do 1999. je studirao dirigiranje na Državnom konzervatoriju u Sankt-Peterburgu te se zaljubio u Rusiju. Currentzis je 2014. godine dobio rusko državljanstvo kao nagradu za svoj izvanredan rad. Flambojantni se dirigent nedavno okušao i u filmskoj industriji. Currentzis je odglumio legendarnog sovjetskog fizičara Leva Landaua u filmu Ilje Hržanovskog "Dau", koji je svjetsku premijeru imao u Berlinu 2019. godine.
Prije no što se primio palice, Bašmet je stekao reputaciju sjajnog violista, hvaljenog zbog izvanredne tehnike i tona. Kao solist je nastupao s najvećim svjetskim orkestrima, uključujući Berlinske filharmoničare, Njujoršku filharmoniju i Bečku filharmoniju. Bašmet, rođen u Rostovu na Donu, palice se primio 1985. godine. Naredne je godine ambiciozni violist osnovao komorni orkestar Moskovski solisti. Bašmet je početkom 1990-ih bio prisiljen ponovno osnovati svoj ansambl, kada su prvobitni članovi orkestra odlučili zauvijek ostati u Francuskoj. Njegov je novoformirani orkestar stvoren od najperspektivnijih diplomaca Moskovskog konzervatorija. S ansamblom su u raznim prilikama surađivali vrhunski puhači limene glazbe, uključujući Svjatoslava Richtera i Mstislava Rostropoviča.
Bašmet i njegov orkestar su 2008. godine osvojili Grammy za hvaljenu izvedbu djela Stravinskog i Prokofjeva i dospjeli na naslovnice.
Bašmet je od 2002. godine umjetnički ravnatelj i glavni dirigent Državnog simfonijskog orkestra Nova Rusija. Njegov repertoar sadrži više od 350 djela ruskih i svjetskih klasika.
Malo je dirigenata imalo tako dugu i plodnu karijeru kao Temirkanov, koji je Sanktpeterburškoj filharmoniji ostao vjeran od 1988. Poput mnogih sovjetskih dječaka svoje generacije, Jurij je kao dijete stekao glazbeno obrazovanje. Pohađao je Lenjingradski konzervatorij i planirao postati violist. Temirkanov je, međutim, nakon pobjede na Svesovjetskom dirigentskom natjecanju 1966., morao svoje inicijalne planove ostaviti po strani. Laureat je bio pozvan na turneju po Europi i SAD-u s genijalnim sovjetskim violistom Davidom Ojstrahom i Moskovskom filharmonijom.
Temirkanov je sa Sanktpeterburškom filharmonijom debitirao 1967. Imao je priliku surađivati s maestrom Jevgenijem Mravinskim. Također je bio glavni dirigent Lenjingradskog simfonijskog orkestra od 1968. do 1988. Temirkanov je vodio mnoge velike svjetske orkestre. Prema glazbenim kritičarima, mali je broj maestra pod čijom palicom Čajkovski i Šostakovič zvuče tako veličanstveno. 1992. je imenovan glavnim dirigentom Kraljevskog filharmonijskog orkestra. Od 1992. do 1997. bio je i glavni gostujući dirigent Dresdenske filharmonije, Simfonijskog orkestra Danskog nacionalnog radija i Boljšog teatra, da spomenemo samo neke.
Rođen u aristokratskoj obitelji, Mravinski je bio istinska legenda i, nesumnjivo, jedan od najcjenjenijih dirigenta i učitelja svih vremena. Mravinski je bio sjajan primjer sovjetske škole dirigiranja u svom najboljem izdanju, u kojoj su tehnika dirigiranja i savršena preciznost bile najvažnije. Izvanredni dirigent nikada nije zaglavio u emocionalnosti glazbe koju je izvodio njegov orkestar.
Dirigirajući bez palice, Mravinski je stvorio simbiozu zvuka i manira, koja je i danas primjetna u glazbenom svijetu. Sovjetska je legenda dirigirala Lenjingradskom filharmonijom pola stoljeća, od 1938. do 1988. Svoj je orkestar vodio staloženo, dostojanstveno i precizno. Njegov je revolucionarni repertoar obuhvaćao premijere šest Šostakovičevih simfonija.
Svetlanov je rođen s glazbom u krvi. Otac mu je bio solist Boljšog teatra, a majka pantomimičarka. Jevgenij je 1951. diplomirao na moskovskom Institutu Gnesin kao pijanist. Njegov ga je učitelj na Moskovskom konzervatoriju, Heinrich Neuhaus (čiji su poznati učenici bili Svjatoslav Richter i Emil Gilels), naučio o klaviru razmišljati u orkestralnom smislu. Bio je istinski individualac i nikada se nije slijepo prilagođavao tradiciji radi brzog uspjeha.
Svetlanov je dvije godine radio kao glavni dirigent u očevom matičnom kazalištu, Boljšom teatru. Tada je okrenuo novi list i napustio Boljšoj kako bi dirigirao Državnim simfonijskim orkestrom SSSR-a, gdje je palicom "mahao" 35 godina (od 1965. do 2000.). Svetlanov je na kreativnom i osobnom bio vrhuncu 1970-ih i 1980-ih, kada je osvojio brojna priznanja za svoje nekonvencionalne interpretacije Rahmanjinova, Prokofjeva, Šostakoviča i posebno Mahlera. Svetlanov je vodio i hipnotizirao svoj orkestar, imajući preciznu kontrolu nad ansamblom bez stvaranja dodatnog pritiska.
Mihail Pletnev je rođen u glazbenoj obitelji u Arhangelsku. Išao je stopama svoje majke i studirao klavir na Moskovskom konzervatoriju. 21-godišnji Mihail je međunarodnu pozornicu pokorio kao pijanist koji je osvojio prvu nagradu na prestižnom natjecanju Čajkovski. Intenzivno je putovao, nastupao i kao pijanist surađivao s vodećim orkestrima. Pletnev je kao dirigent debitirao 1980. Od tada je kao gostujući dirigent nastupao s nizom vodećih orkestara, uključujući Londonski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar grada Birminghama i Losanđeleski filharmonijski orkestar.
Pletnev je 1990. napokon osnovao vlastiti ansambl, Ruski nacionalni orkestar (RNO), koji je postao jedna od najboljih svjetskih simfonijskih orkestara. Pletnevljeva snimka opere Sergeja Prokofjeva "Petar i vuk", u kojoj su za naraciju bili zaduženi Bill Clinton, Sophia Loren i Mihail Gorbačov, osvojila je 2004. godine Grammy. Prema časopisu Gramophone, Pletnev je ujedno i "jedan od najinteligentnijih i najmodernijih dirigenta Čajkovskog".
Vedernikov je bio glavni dirigent Danske kraljevske opere i umjetnički ravnatelj Mihajlovskog teatra u Sankt-Peterburgu. Preminuo je u listopadu 2020. zbog komplikacija uzrokovanih koronavirusom, u dobi od 56 godina. Vedernikov je bio sin basa Boljšog teatra i profesorice orgulja na Moskovskom konzervatoriju. Bio je odgojen u duhu poštivanja glazbenih tradicija. Počeo je kao asistent glavnog dirigenta, da bi kasnije postao drugi dirigent Simfonijskog orkestra Čajkovskog.
1995. godine je osnovao Simfonijski orkestar Ruske filharmonije i bio umjetnički ravnatelj i glavni dirigent ovog orkestra do 2004. Vedernikov je bio na čelu Boljšog teatra gotovo deset godina. Njegova je prisutnost oživljavala pozornicu, a njegovi su nježni zamasi palice i karizmatična osobnost očaravali publiku širom svijeta. Od 2009. do 2018. bio je glavni dirigent danskog Simfonijskog orkestra Odense. Vedernikov je 2018. godine dobio velike pohvale na račun dirigiranja Simfonijskim orkestrom BBC-ja u izvedbama Glinke i Čajkovskog, kao i svjetske premijere Koncerta za gitaru Jobyja Talbota.
Roždestvenski je svoj profesionalni debi imao u Boljšom teatru dok je još bio student. Dobio je velike pohvale na račun dirigiranja klasičnog baleta Čajkovskog "Uspavana ljepotica". Ubrzo je nakon toga tu postao i glavni dirigent. Roždestvenski 1959. izveo prvu cjelovitu inscenaciju Prokofjevljeve epske opere "Rat i mir". Također je više od deset godina vodio Simfonijski orkestar Moskovskog radija.
Dok je hladni rat bio u punom jeku, Roždestvenski je bio jedan od rijetkih sovjetskih umjetnika kojima je bilo dopušteno putovati u inozemstvo. Također je postao prvi sovjetski dirigent koji je bio imenovan glavnim dirigentom prestižnih inozemnih orkestara: Simfonijskog orkestra BBC-ja, Bečkog simfonijskog orkestra i Kraljevskog filharmonijskog orkestra iz Stockholma. Promatrati Roždestvenskog bilo je hipnotizirajuće. Njegov emocionalni intenzitet, neumorna energija i ekstremni pokreti obogaćivali su glazbu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
