Petar Čajkovski: Kako je dječak iz provincije postao najpoznatiji ruski skladatelj

Getty Images, Pixabay
On je skladao dva najpoznatija baleta na svijetu: "Labuđe jezero" i "Orašar".

Deset opera, tri baleta i sedam simfonija, da ne spominjemo brojne solo popjevke, koncerte, kantate, minijature za klavir i raznovrsna djela za orkestar i solističke instrumente - sve to čini ogroman opus Petra Iljiča Čajkovskog. Ovaj je veliki skladatelj stvarao u drugoj polovici 19. stoljeća, u razdoblju koje se smatra "zlatnim dobom ruske glazbe".

Glazbu učio od Mozarta i seljanke

Obitelj Čajkovski 1848. godine (Petar je lijevo)

Čajkovski je rođen 1840. godine u Votkinsku, gradu na Uralu, gdje je njegov otac poslan iz Sankt-Peterburga da upravlja tamošnjom velikom ljevaonicom (ova tvornica, inače, postoji i danas.)

Petar Čajkovski 1859. godine

Sviranje i skladanje kratkih pjesama bili su dio kućnog obrazovanja mladog Petra. Osim toga, roditelji Čajkovskog bili su veliki ljubitelji glazbe i kod svoje su djece razvili ovu sklonost. U kući je postojao neobičan instrument: male mehaničke orgulje koje su se nazivale "orkestrion", koje je Petar volio slušati kao dijete. Dječaku se posebno svidio Mozart. U svom dnevniku je kasnije zapisao da je "zahvaljujući njemu saznao što je glazba".

Klasa svršenih učenika Imperatorske pravne škole, 1859. godina

Satove klavira dječaku je držala Marja Paljčikova, koja je bila iz kmetske obitelji. Istraživači još nisu sigurni kako je ona stekla glazbeno obrazovanje, je li u tome uspjela sama ili je spahija kojem je pripadala primijetio njezin talent i platio joj satove.

Studij prava i strast prema kazalištu

Kada je Čajkovskom bilo 10 godina, on se s majkom i sestrama preselio u Sankt-Peterburg, gdje se ubrzo upisao u Imperatorsku pravnu školu.

Petar Čajkovski, početak 1860-ih

Život u Sankt-Peterburg se sasvim sigurno veoma razlikovao od života u provinciji. Mali Petar je odlazio u kazalište, koje je obožavao. Upravo je tu prvi put čuo kako zvuči veliki orkestar.

Njegov otac je angažirao Nijemca Rudolpha Kundingera kao privatnog učitelja klavira za Petra i on je dječaka počeo voditi na koncerte. Ironično je da je Kundinger rekao ocu Čajkovskog da dječak nije posebno talentiran za glazbu.

Ali Petar je i dalje bio fasciniran glazbom. Kad je završio pravnu školu, dobio je službu u Ministarstvu pravde, ali je kazalište i dalje bilo njegova najveća strast. Sprijateljio se s talijanskim solo-pjevačem koji je radio u ruskom kazalištu i postao veliki ljubitelj talijanske opere.

Iako je Kundinger negativno ocijenio glazbeni potencijal Čajkovskog, njegov je otac predložio da Petar stekne glazbeno obrazovanje. Tako je, kad mu je bila 21 godina, Čajkovski upisao Sanktpeterburški konzervatorij, gdje je studirao kompoziciju.

Prve kompozicije i siromaštvo

1865. godine je prvi put javno izvedena jedna od kompozicija Čajkovskog. Bili su to "Karakterni plesovi" (kasnije je kompozicija promijenila naziv u "Plesovi sobarica"). Orkestrom je dirigirao osobno Johann Strauss mlađi i djelo je lijepo primljeno. Nakon toga je orkestar Konzervatorija izveo jednu od uvertira Čajkovskog u Mihajlovskom dvorca za carsku obitelj. Čajkovski je tom prilikom dirigirao.

Petar Čajkovski, završetak 1860-ih

Ali i pored ovih uspjeha, masovno priznanje je izostalo. Čajkovski je napustio službu kako bi se posvetio glazbi, pa više nije imao stabilne prihode. Ovako njegova biografkinja Nina Berberova opisuje taj dio njegovog života: "Nije imao novca, imao je dugove... Skladanje nije dobro išlo i ponekad mu se činilo da ima samo jedan izlaz: vratiti se u državnu službu."

Osim toga, Čajkovski je ostao sam u Sankt-Peterburgu, dok mu se čitava obitelj vratila na Ural. Prema Berberovoj, on je čak razmišljao o samoubojstvu.

Putovanje u Europu i Tolstojeve suze

Čajkovski je naredne godine završio Sanktpeterburški konzervatorij i dobio poziv da predaje na Konzervatoriju u Moskvi. Moskovsko razdoblje mu je konačno donijelo željeni uspjeh.

Petar Iljič Čajkovski (desno) sa svojom braćom Modestom i Anatolijem i N. D. Kondratjevom, 1875.

Sprijateljio se s kompozitorima "velike petorke" (koja je poznata i kao "moćna gomilica"). Među njima su bili i Modest Musorgski, Aleksandar Borodin i Nikolaj Rimski-Korsakov. Čajkovski je putovao po Europi, gdje je često posjećivao kazalište. Oduševila ga je "Carmen" Georgesa Bizeta, a Wagnerova glazba ga je očarala.

Postoji zanimljiva priča o izvođenju dijela Čajkovskog. U konzervatoriju je bio organiziran mali koncert glazbe Čajkovskog specijalno za Lava Tolstoja, ali vratar nije prepoznao velikog pisca i nije ga htio pustiti u zgradu, jer je nosio valjenke (seljačke čizme od filcane vune). Netko se ipak umiješao i zabuna je razriješena. Tolstoj je sjedio u prvom redu i glazba Čajkovskog, koji je tada još uvijek bio početnik, dirnula ga je do suza.

Lav Tolstoj

Slava i novi život

70-ih godina 19. stoljeća Čajkovski je počeo proučavati ruski folklor. U ovom je razdoblju napisao glazbu za predstavu po komadu Aleksandra Ostrovskog "Snjeguročka"; operu "Opričnik" čija se radnja događa u vrijeme Ivana Groznog; operu "Kovač Vakula" (koja je kasnije prerađena i dobila novi naziv "Čerevicki"); i jedan od svojih najboljih baleta, "Labuđe jezero". Čajkovski je također prevodio libreta europskih opera i radove zapadnih teoretičara glazbe.

Ono što mu je konačno donijelo sveopće priznanje bila je opera "Jevgenij Onjegin". Premijerno je izvedena na sceni glavnog carskog Marijinskog teatra u Sankt-Peterburgu.

Studenti Moskovskog konzervatorija izvode scenu iz opere Petra Čajkovskog

Čajkovski je smatrao da skladanje treba shvaćati prije svega kao obrt koji, po njegovom mišljenju, skladatelju treba da donosi prihod. "Mozart, Beethoven, Mendelssohn i Schumann svoja su besmrtna djela skladali isto kao što postolar pravi cipele, tj. radili su iz dana u dan i najčešće po narudžbi", zapisao je.

Kompozitorov život se promijenio. Počeo se kretati u visokom društvu i provoditi vrijeme s članovima carske obitelji. Često je sjedio u carskoj loži u kazalištu, gdje su ga jednom predstavili caru Aleksandru III. (koji je kasnije platio pogreb Čajkovskog). Često je putovao u inozemstvo, između ostalog, na premijerna izvođenja svojih kompozicija. Posjetio je čak i Sjedinjene Države i nastupio na otvaranju Carnegie Halla u New Yorku.

Petar Čajkovski u Odessi, 1893. godina

I pored ovolikog uspjeha, Čajkovski nije imao svoju kuću. Stanovao je ili kod prijatelja ili po hotelima. Umoran od života vječitog putnika, iznajmio je kuću u Klinu, gradiću pored Moskve, gdje je proveo posljednje dvije godine života. Danas se u ovoj kući nalazi muzej posvećen velikom skladatelju.

Kuća-muzej P. Čajkovskog, Klin, Rusija

Čajkovski je umro od kolere, nakon što se u Sankt-Peterburgu, u jeku epidemije, zarazio ovom bolešću. Ona ga je savladala za samo nekoliko dana. Kolera je, inače, bila kobna bolest za njegovu obitelj: od nje je umrla njegova majka, a otac mu je jedva preživio.

1893.

Brak i homoseksualnost

Čajkovski nije bio posebno sretan u svom privatnom životu. 1877. godine se oženio Antoninom Miljukovom, koja je bila glazbenica i bivša studentica Moskovskog konzervatorija. Nakon samo nekoliko tjedana oni su se razišli. Imao je ljubavnu vezu s belgijskom opernom pjevačicom Désirée Artôt, a dugi niz godina se dopisivao s Nadeždom von Meck, koja mu je pružala financijsku potporu.

Čajkovski sa suprugom Antoninom Ivanovnom.  Srpanj 1877., Moskva

Čajkovski je istovremeno bio homoseksualac i to je bilo opće poznato. Nakon njegove smrti pojavile su glasine da je Čajkovski izvršio samoubojstvo iz straha da će mu biti suđeno zbog homoseksualnosti, ali njegovi biografi to odbacuju.

U sovjetskom su razdoblju informacije o homoseksualnosti Čajkovskog bile slabo dostupne čak i istraživačima, s obzirom da je homoseksualnost u Sovjetskom Savezu bila protuzakonita, a najpoznatiji ruski skladatelj nije mogao biti kriminalac. U suvremenoj je Rusiji ovaj aspekt kompozitorovog privatnog života tek relativno nedavno dobio na značaju, nakon što je snimljen film o njegovom životu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće