Sergej Prokofjev - skladatelj koji je napustio SAD zbog SSSR-a

TASS
Glazba Sergeja Prokofjeva je jedna od najčešće izvođenih u suvremenom svijetu. Može se čuti ne samo s glazbenih scena diljem svijeta, već i kao zvono s mnogih pametnih telefona.

Glazba čuvenog ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva i danas spada među najtraženije na svijetu, zajedno s bečkim klasicima i njemačkim romantičarima. Ples vitezova iz baleta "Romeo i Julija" ili Natašin valcer iz opere "Rat i mir" mogu se čuti i u kompjuterskim igricama ili kao zvono na telefonima, iako je prije samo 50 godina njegova glazba smatrana avangardnom i provokativnom.

Od ruskog sela do pariškog baleta

Na jednoj od prvih poznatih fotografija 9-godišnji dječak sjedi u mornarskom odijelu ispred klavira na kojem su raširene note s jasno čitljivim natpisom: "Opera Div, napisao Serjoža Prokofjev". Već dvije godine kasnije je kao njegov učitelj komponiranja angažiran mladi uspješni sovjetski skladatelj Reinhold Glier. Kada mu je bilo 13 godina, njegova majka, koja je izvrsno svirala klavir i čvrsto vjerovala u budućnost svog sina, dovela ga je iz ruske provincije u Peterburg. Prokofjev je upisao konzervatorij, gdje je učio od najboljih skladatelja svog vremena, među kojima je bio i Nikolaj Rimski-Korsakov, nositelj razvoja ruske opere.

Foto: RIA NovostiIzvor: RIA Novosti

Sa 16 godina Prokofjev je završio konzervatorij, smjer kompozicija. Osim što je stekao diplomu, napisao je nekoliko opsežnih djela i stekao reputaciju jedne od najvećih nada ruske umjetnosti. Ubrzo je na njega obratio pozornost glazbeni izdavač Boris Jurgenson, a nekoliko godina kasnije legendarni Sergej Djagiljev od njega je naručio da napiše partituru za njegove "ruske sezone" u Parizu.

Odlazak u SAD i povratak u SSSR

Njegovu karijeru u usponu mogli su uništiti Prvi svjetski rat i revolucija. Dok su se njegovi vršnjaci pitali što da rade i gdje da žive, Prokofjev je za svoj cilj izabrao Ameriku. Bilo je to jedino mjesto na kojem se moglo razmišljati o stvaralaštvu. Nova glazba, s disonancama i neobičnom, originalnom harmonijom, mnogima je zvučala previše komplicirano. Čak ni izuzetan šarm koji je posjedovao Prokofjev nije uvijek mogao pomoći u karijeri.

Tada mu je u pomoć došla njegova pijanistička virtuoznost: kada bi dobio ugovor za pijanistički koncert, u program bi uvrstio i svoja djela. U tom razdoblju je nastalo ne samo nekoliko klavirskih koncerata, već i opere "Zaljubljen u tri naranče" i "Ognjeni anđeo", kao i 2. i 3. simfonija, koje se i danas ubrajaju među njegova najpopularnija djela.

Pa ipak, Prokofjev je 30-ih godina prošlog stoljeća shvatio da je poziciju skladatelja br. 1 u zapadnom svijetu čvrsto zauzeo drugi ruski umjetnik - Igor Stravinski. Nakon što je tri puta posjetio SSSR, Prokofjev je u njemu vidio dostojnu protutežu Europi i Americi s ogromnom publikom i orkestrima koji su osnivani diljem zemlje. Njegova odluka je potresla zapadni svijet: 1936. godine Prokofjev se zajedno sa ženom i dvoje djece vratio u domovinu.

Sergej Ejzenštejn i Sergej Prokofjev, 1937. (foto: Per Atašev)Sergej Ejzenštejn i Sergej Prokofjev, 1937. Izvor: Per Atašev

U SSSR-u se Prokofjev pozicionirao kao najbolji skladatelj u zemlji i jedva je stizao odgovoriti na narudžbe koje su stizale sa svih strana: od Boljšog teatra do redatelja Sergeja Ejzenštejna. Svoj karakterističan stil je ublažio sukladno tada vladajućim predodžbama o socrealizmu u glazbi. To ga nije plašilo, niti se ustezao da piše glazbu na ideološke teme: istovremeno s grotesknom bajkom "Peća i vuk" napisao je i naručenu Kantatu povodom 20-godišnjice Listopada na riječi Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina, kao i Zdravicu u čast Staljinovog 60. rođendana.

Ali čak ga ni tri Staljinove državne nagrade, koje je dobio 1946. godine, nisu mogle zaštiti od "suda povijesti": njegovo stvaralaštvo je proglašeno nespojivim sa socrealizmom poslije izvođenja Muradelijeve opere "Veliko prijateljstvo" u Boljšom teatru. U libretu ove opere ukazivalo se na zategnutost u odnosima Rusa s narodima Sjevernog Kavkaza.

Istina, Prokofjevljevi baleti i opera "Rat i mir" i dalje su se izvodili u najvećim kazalištima SSSR-a, a nekoliko godina kasnije skladatelj je ponovno bio zatrpan narudžbama i primio je još jednu Staljinovu nagradu. Međutim, nikad se nije uspio oporaviti od potresa koji je preživio. Čak je i umro istog dana kada i Staljin i zato je njegova smrt prošla gotovo nezapaženo. Ali Prokofjev je pobijedio u najvažnijoj partiji: njegova glazba danas se čuje svugdje u svijetu i ne zna za granice.

Više