Slikar koji je osobno ratovao (i poginuo u ratu) da bi što bolje naslikao scene okršaja

Legion Media; Javna domena
Vasilij Vereščagin na svojim platnima nije prikazivao trijumf ruske vojske, nego ružniju stranu ratovanja i šokantne scene bitaka. Javnost je bila zapanjena, a vlast nezadovoljna.

1. "Slike autentičnog rata nije moguće dati društvu gledajući okršaje kroz dvogled sa sigurne udaljenosti. Čovjek mora sve sam osjetiti i proći, sudjelovati u napadima, jurišima, pobjedama, porazima... Osjetiti i glad, i hladnoću, i bolesti, i rane... Ne treba se bojati žrtvovanja vlastite krvi i vlastitog mesa. U protivnom moje slike ne bi bile ’ono pravo’", napisao je najbolji ruski slikar ratnih scena Vasilij Vasiljevič Vereščagin. On se uvijek neizostavno pridržavao tih svojih pravila.

Vasilij Vereščagin, 1902.

2. Vereščagin je mogao postati isto toliko dobar slikar pomorskih scena, s obzirom na to da je 1860. godine na inzistiranje roditelja završio Morsku kadetsku školu s odličnim uspjehom, ali ga more nije privlačilo. Stekao je obrazovanje na slikarskim akademijama Sankt-Peterburga i Pariza, nakon čega se u činu zastavnika uputio u Centralnu Aziju (poznatu u to vrijeme kao Turkestan) služiti kao slikar pri tamošnjem gubernatoru.

3. Prisajedinjenje Turkestana teritoriju Ruskog Carstva u drugoj polovici 19. stoljeća nije uvijek realizirano mirnim putem. Vereščagin je 1868. godine sudjelovao u obrani Samarkanda, koju je napala vojska od 60 000 vojnika. Ruski garnizon je brojao svega 600 vojnika. Za to je Vasilij Vasiljevič dobio orden svetog Georgija 4. stupnja.

Ispred zidina.

4. Nadahnut putovanjima u Centralnu Aziju, Vereščagin je stvorio Turkestansku seriju slika na kojima je upečatljivo prikazao običaje, način života i svakodnevicu daleke regije koja je bila strana Rusima i Europljanima. Publika je oduševljeno prihvaćala taj kolorit s neobičnim likovima i ulicama egzotičnih gradova, no Vereščaginovi su ratni motivi izazivali burne reakcije.

5. Kada je Vasilij Vereščagin u početku odlazio na područje ratnih djelovanja, zamišljao je rat kao "neku vrstu parade s glazbom i lepršavim perjanicama, sa zastavama i grmljavinom topova, s konjima koji galopiraju". Međutim, suočen sa surovom stvarnošću, on je osjetio da je rat zapravo stradanje, smrt, fizička i duševna bol, strah, brutalnost i barbarizam. Tako ga je Vasilij Vasiljevič i prikazivao na svojim platnima. Slikao je ranjenike na samrti, gomile leševa, odsječene glave i izmučene ljude.

6. Mnogi gledatelji koji su navikli na slikama vidjeti slavu i moć nepobjedive ruske vojske zamjerili su to slikaru, optužujući ga da nema patriotskih osjećaja. "Njegova svagdašnja tendencioznost je suprotna nacionalnom samoljublju i po njoj se uvijek može zaključiti jedno teisto: ili je Vereščagin skot, ili je potpuno sišao s pameti", rekao je prijestolonasljednik, budući car Aleksandar III. nakon posjeta izložbi.

7. Slika "Apoteoza rata" jedan je od najupečaljivijih Vereščaginovih radova tipičnih za njegov odnos prema ratu. Na njoj je prikazana piramida od ljudskih lubanja. Slikar je sliku prvobitno htio nazvati "Timurov trijumf", ali je zatim odustao od vezivanja za konkretno razdoblje i posvetio svoje platno "svim velikim zavojevačima, bivšim, sadašnjim i budućim".

8. "U zapažanjima tijekom mojih raznovrsnih lutanja po bijelom svijetu posebno me potresla činjenica da ljudi čak i u naše vrijeme svuda ubijaju jedni druge pod svakojakim izgovorima i na svakojake načine... I to se radi čak i u kršćanskim zemljama u ime Onoga čije je učenje bilo zasnovano na miru i ljubavi", govorio je Vereščagin.

Pogubljenje sepoja topovskom paljbom prilikom gušenja ustanka u Indiji.

9. U rusko-turskom ratu (1877.-1878.) Vereščagin je izgubio mlađeg brata, a sam je teško ranjen. Nakon rata se pojavila Balkanska serija slika. Kao i na drugim njegovim slikama ratnih scena, na ovim platnima nema euforičnog patriotizma i šepurenja, nego je krajnje realistično i vjerodostojno prenesen sav užas krvavog rata.

Šipka-Šejnovo (Skobeljev kod Šipke)

10. "Preda mnom kao slikarom stoji rat, i ja ga bijem koliko imam snage. Jesu li moji udarci snažni i djelotvorni – to je drugo pitanje. To je pitanje moga talenta, ali ja bijem iz sve snage i bez milosti", napisao je Vereščagin pokrovitelju slikarstva Pavlu Tretjakovu.

11. Posebnu je seriju slika Vasilij Vasiljevič posvetio Domovinskom ratu 1812. Glavni junak većine tih radova je Napoleon, ali ne kao veličanstveni i nepobjedivi imperator, kako je on najčešće prikazivan, nego kao izgubljen i potišten čovjek, raspamećen od neočekivano čvrstog otpora koji pružaju Rusi. Na tim slikama uopće nisu prikazani ni car Aleksandar I. ni njegovi vojskovođe. Slikar je dao prednost likovima ruskih vojnika i običnih seljaka, naroda koji se podigao protiv Francuza.

Napoleon i maršal Lauriston (

12. U Vereščaginovom životu i stvaralaštvu je bilo razdoblja kada je on bio jako umoran od ratnih tema. "Suviše blisko k srcu primam ono što slikam. Oplačem (doslovno) nesreću svakog ranjenog i ubijenog", napisao je slikar 1882. godine kritičaru Vladimiru Stasovu. Često je Vereščagin sa suprugom odlazio na duga putovanja po svijetu, nakon čega je stvarao serije mirnodopskih slika posvećenih životu, kulturi i prirodi Indije, Japana i Bliskog istoka.

13. Posljednji Vereščaginov rat bio je Rusko-japanski rat 1904.-1905. Slikaru nije bilo suđeno zabilježiti nijednu epizodu tog konflikta. Na samom početku rata, 13. travnja 1904. godine, poginuo je zajedno s ostalima na oklopnjači "Petropavlovsk", kada je brod naišao na minu u blizini kineske obale.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće