Ako ste nekad posjetili rusko selo, sigurno ste primijetili da su svi prozori tradicionalnih drvenih kuća obavezno ukrašeni izrezbarenim dekorativnim elementima koji se na ruskom nazivaju "naličniki". Toliko su lijepi da je od njih teško odvojiti oči! No ne prave se samo zbog ljepote.
Ukrasni prozorski okviri imaju dvije glavne funkcije. Jedna je čisto praktična: oni, naime, trebaju pokrivati otvore koji ostaju između prozorskog okvira i zidova od brvna, kako kroz proreze ne bi puhao vjetar. Druga je dekorativna funkcija: trebaju uljepšati kuću i posebno istaknuti prozore.
"Dekorativni prozori na ruskim kućama prvobitno se tumače kao element kamene europske arhitekture koji je stigao u Rusiji s dolaskom talijanskih majstora", kaže fotograf Ivan Hafizov, osnivač virtualnog muzeja Nalichnki.com. Od 2007. godine on putuje po Rusiji tražeći najzanimljivije primjerke prozorskih dekoracija. "Među prvim ruskim zdanjima s kamenim ukrasima oko prozora bile su crkva Uzašašća u Kolomensku i Zvonik Ivana Velikog u Kremlju. Bilo je to početkom 16. stoljeća."
Drveni dekorativni prozorski okviri pojavili su se kasnije, negdje od 17. stoljeća, zajedno s masovnijom pojavom staklenih prozora u Rusiji. Prije toga su prozori bili vrlo mali i zatvarali su se zasunima kako ne bi izlazila toplina. Praktički, što je više bilo prozora na kući, to je njezin vlasnik bio bogatiji. Počevši od vremena Petra Velikog, u Rusiji se razvija proizvodnja stakla i postepeno se u kućama, najprije imućne gospode, a zatim i seljaka, pojavljuju prozori u suvremenom smislu. Prostor između okvira i zida punio se kudeljom, a zatim se sve to pokrivalo drvenim okvirima.
Najvjerojatnije su seljaci prozorske ukrase primijetili na boljarskim domovima, no s obzirom na to da je kamen bio skup materijal, jednostavno su ornamente prenijeli u drvo, objašnjava Ivan. "Mogli bismo reći da je to primjena europske arhitekture na ruske uvjete."
U početku su se prozori ukrašavali po talijanskim kanonima: sa strane lučni zabati, a u sredini trokutasti. A zatim su se svuda počele praviti iste forme. Talijanska tradicija se može prepoznati samo na kućama s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće u gradu Sevsku u Brjanskoj oblasti.
Na jugu Rusije su se osim ukrasnih prozorskih okvira pravili i oslikani ili izrezbareni prozorski kapci. Ova tradicija se ustalila zbog velikog broja sunčanih dana.
Dok se najveće majstorstvo u izrađivanju rezbarija sreće u sibirskim gradovima i selima. "Sibir je naša Aljaska, regija bogata zlatom, gdje su ljudi odlazili u potrazi za zaradom", objašnjava on. "Oni su sebi mogli priuštiti majstore iz Peterburga. Kod njih su kuće ogromne, s prozorima koji su dvostruko veći od uobičajenih, a dekoracije na okvirima su izuzetno složene." Osim toga, u Sibiru je materijala bilo napretek. A za ukrasnu rezbariju najbolje je koristiti crnogoricu s puno smole.
U Sibiru i Nižnjem Novgorodu rasrostranjen je bio reljefni duborez, dok se u drugim regijama češće susreće prorezna rezbarija kada se daska u potpunosti prosijeca i dobiva efekt čipke. Mnogo je čipkastih rezbarija sačuvano do danas u Burjatiji, Udmurtiji, Čuvašiji, Tatarstanu, u podmoskovskim naseljima Guslici, Taldom i Kimri.
Ako se dobro zagledate, možete u ornamentima prepoznati i cvijeće, i zavijutke, i zvijezde, i ptice. Neki ljudi vjeruju da su dekorativni okviri zaštita od uroka, ali Ivan kaže da se takvo tumačenje prvi put spominje tek 80-ih godina 20. stoljeća. Osim toga, u najrazličitijim regijama u kojima žive narodi različitih vjeroispovijesti ornamenti su bili vrlo slični. Majstori duboreza i sami smatraju da je njihova funkcija čisto dekorativna.
"Nekada su okvire izrađivale radionice koje su preuzimale ornamente jedna od druge i tako su se oni širili po zemlji", objašnjava majstor za stolariju iz Moskve Aleksandar Saltikov.
Ornamenti su se prenosili s koljena na koljeno, a talentirani majstori su u najobičnijim stvarima pronalazili inspiraciju: u vezu, na tapetama, pakiranjima sapuna ili maslaca. Jer oni nisu imali nikakve časopisa za arhitekturu.
U sovjetsko doba su se pojavili okviri sa srpovima, čekićima i portretima Staljina. A danas svako pravi kako umije.
U selu Navašinu u Nižegorodskoj oblasti Ivan je pronašao kuću ukrašenu okvirima s crkvenom simbolikom, a u Permu sa znacima igraćih karata.
"Mi danas kombiniramo najrazličitije elemente i različite stilove, od moderne do klasicizma", kaže Aleksandar. "Danas su ljudi vrlo zainteresirani za stvaralaštvo. Kod mene na radionice rezbarije dolaze ljudi koji sami žele obnoviti stare drvene okvire ili za svoju kuću napraviti nove, čak i ako im s praktične točke gledišta to nije potrebno."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
