Jezik drvenih prozora

Fotograf Ivan Hafizov je skupio nekoliko tisuća snimaka dekorativnih prozorskih okvira (rus. „naličnik“). Fotografije: nalichniki.com.

Čisto praktična funkcija ukrasnih prozorskih okvira je da na drvenoj kući pokriju pukotinu između prozorske rame i zida. U 18. stoljeću ovaj dodatni dekorativni prozorski element postao je neodvojivi dio drvene arhitekture u Rusiji. Jedinstvenu tehniku prozorskog duboreza odlikuju složenost i filigranska izrada. Ova tehnika očuvala se zahvaljujući regionalnoj tradiciji koja i dan-danas ostavlja promatrača bez daha.

Ivan Hafizov već nekoliko godina uz pomoć fotoaparata od zaborava čuva ukrasne okvire na prozorima iz različitih krajeva Rusije, a na internetu je pokrenuo i projekt nalichniki.com, na čijim je stranicama razmještena impresivna kolekcija njegovih radova.

RBTH: G. Hafizov, zašto su Vas privukli upravo dekorativni prozorski okviri? Što je za njih karakteristično i postoje li oni samo u Rusiji?

Ivan Hafizov: Dekorativni prozorski okvir se kao rijetki element kulture nekada davno pojavio na jednom mjestu, a zatim se proširio na ogroman teritorij i mnogo toga poprimio od brojnih naroda koji su se bavili njegovom izradom. Zato se kroz ukrase na prozorskim okvirima može promatrati cijeli jedan sloj kulture, koji većina ljudi iz nekog čudnovatog razloga uopće ne primjećuje. Na primjer, poznato je da postoje različiti stilovi dekorativnog oslikavanja drveta, kao što su: gorodecki, gželjski i hohlomski stil. Oni su dobili nazive po naseljima iz kojih potječu. Isto tako, može se govoriti o brojnim stilovima pri izradi dekorativnih prozorskih okvira. Svako naselje razvilo je vlastitu originalnu „školu“ izrade ornamenata u duborezu, s vlastitom tradicijom i vlastitim pravilima.

Privukla me je njihova ljepota. Ta ljepota sama po sebi nema nikakvu funkciju, pa ipak su čak i siromašni mještani svoje kuće ukrašavali ovim izrezbarenim elementima. Svako selo se po toj rezbariji razlikovalo od ostalih. Ukrasi na prozorskim okvirima svakom su naselju u Rusiji pridavali karakterističan izgled.

Zasada se ne može točno reći gdje se sve prave ukrasni okviri za prozore. Ja pretpostavljam da su se oni pojavili na svim teritorijima na kojima je Rusko Carstvo proširilo svoj utjecaj krajem 19. stoljeća, kada su prozorski ukrasi bili najpopularniji. Ali, to je samo moja pretpostavka.

RBTH: Kako je započeo Vaš projekt? Je li to bila neka znanstvena ekspedicija ili fotografiranje iz zadovoljstva?

I.H.: Sve je počelo spontano. Mislim da bi svaki čovjek na mom mjestu počeo fotografirati ukrasne prozorske okvire, kada bi imao dovoljno slobodnog vremena i ljubavi prema povijesti, arhitekturi i fotografiji.

Stjecajem okolnosti sam se zatekao u gradu Engelsu, a zatim u Rostovu i Borisoglebsku. Primijetio sam da su u Engelsu prozori ukrašeni cvjetnim motivima i da imaju žaluzine, u Rostovu su dekorativni elementi visoki, strogi i bez žaluzina, a u Borisoglebsku su sliče rostovskima, ali imaju bogatije čipkaste ornamente. To me zaintrigiralo i počeo sam fotografirati ukrasne prozorske okvire na svojim putovanjima. A kada sam već obišao oko 20 gradova, počeo sam proučavati i odgovarajuću literaturu kako bi se ozbiljnije bavio ovom temom. Zato bih rekao da to u početku nije bilo fotografiranje iz pukog zadovoljstva. Tada sam prozorske ukrasne okvire fotografirao kao kolekcionar.

RBTH: Kakve su bile prve reakcije na Vaše fotografije?

I.H.: Možda smiješno zvuči, ali nije bilo nikakvih reakcija. Izložio sam na internetu kolaže od fotografija iz pet gradova i nitko nije primijetio da fotografiram prozorske ukrasne okvire. Tada sam već napravio i obradio možda i tisuću snimaka te sam donio odluku da se time i dalje bavim, bez obzira na poteškoće. Tek poslije tri godine se u javnosti pojavila ozbiljnija zainteresiranost za ovaj projekt.

RBTH: Koliko nam o jednom gradu mogu reći ornamenti na prozorskim oknima? Je li u Rusiji puno onih koji mogu pročitati njihov smisao?

I.H.: Rasprostranjena je zabluda da su u dekorativnom prozorskom duborezu skrivene izvjesne poruke i da su, iz nekog razloga, Slaveni autori tih poruka. To nije sasvim točno. Prozorska rezbarija ovog tipa pojavljuje se na ogromnom teritoriju: od japanskog mora do Poljske. Nedavno sam saznao da se ukrasni prozorski okviri mogu naći čak i na Aljasci. Malo je vjerojatno da svi ovi raznovrsni duborezi „govore“ istim jezikom, jer su ih izradili narodi koji govore različitim jezicima, poštuju različite religije i imaju različitu povijest. Zbog toga, nažalost, ne postoje ljudi koji „čitaju“ prozorsku rezbariju.

Doduše, postoji mala grupa onih koji razumiju ornamente jednog određenog tipa drvene rezbarije. To se uglavnom odnosi na ukrasne prozorske okvire praslavenskog porijekla. Oni su zastupljeni u nekim oblastima Rusije, prije svega u Jaroslavskoj, Vladimirskoj, Ivanovskoj i Nižnjenovgorodskoj oblasti. U Krasnojarsku sam na stotinama prozorskih ukrasa opazio obrnuto slovo Š. Na jednom internet forumu, jedan sudionik je ovaj simbol povezao s kazaškim žigom koji se naziva „tamga“. Taj žig zapravo predstavlja drvene vile. To je bio simbol stare kanske dinastije Geraja, nastao krajem 14. stoljeća. Tako je po izrezbarenim prozorskim elementima postalo jasno tko je u toj oblasti živio prije 700 godina.

RBTH: Imate li omiljenu regiju ili možda omiljenog majstora?

I.H.: Rezbarija iz dalekog sibirskog grada Tomska jedna mi je od najdražih.  Vjerojatno zbog toga što nimalo ne sliči onima koje se mogu vidjeti negdje bliže. Volim, recimo, i neobuzdanu raznolikost rezbarije u Jegorjevsku.

RBTH: Za financiranje svoga projekta pokušavate primijeniti metodu crowdfundinga, tj. javnog skupljanja sredstava putem interneta. Koliko je ova metoda učinkovita u Rusiji?

I.H.: Ako funkcionira u Americi, Europi i Australiji, zašto ne bi funkcionirala i u Rusiji? Naravno da je učinkovita. Međutim, kod nas su se prvi pokušaji crowdfundinga pojavili tek 2010. Takvih projekata ima malo i većina ljudi za njih nikad nije čula. Na primjer, skoro svi oni koji su podržali ovaj projekt, sada su prvi puta saznali za crowdfunding. Njihova podrška utoliko je dragocjenija jer su imali hrabrosti u tome biti prvi! Međutim, mnogi još uvijek sumnjaju, a vrijeme prolazi.

Zabranjeno je kopiranje i ponovno objavljivanje sadržaja objavljenog na „Ruskom vjesniku“, djelomično ili u cjelini, u elektronskom ili pismenom obliku, bez pismenog odobrenja redakcije.