10 najboljih ruskih filmova o Drugom svjetskom ratu (po izboru ruskih gledatelja)

Evo prvih deset naslova s te "narodne" rang-liste.

1. "Samo starci idu u bitku" (1973.), Leonid Bikov

Film o ratnoj svakodnevici sovjetskih pilota osvojio je publiku čim se pojavio u kinima. Tada ga je pogledalo 44,3 milijuna ljudi. Radnja se odvija od ljeta 1943. godine, od bitke za Dnjepar, kada počinje oslobađanje Ukrajine od njemačkih osvajača i na nebu se neprekidno vode borbe protiv njemačke eskadrile (koja često ima brojnu nadmoć). Starim, iskusnim pilotima stiže pojačanje - dolaze momci koji su tek završili pilotsku školu. "Starci" mjesecima daju novajlijama rutinske zadatke želeći im sačuvati glavu i ne puštaju ih na nebo do posljednjeg trenutka. Ali taj trenutak ipak nastupa.

2. "Časnici" (1971.), Vladimir Rogovoj

Ovo je priča o sudbini dvojice ratnih drugova čiji su se putevi kroz život najprije razišli, a poslije rata se ponovo susreli. "Ima jedna profesija, zove se 'obrana domovine'" - tako glasi najpoznatija fraza iz ovog filma, koju svaki Rus dobro zna. U filmu se na prodoran i iskren način govori o časti časničkog čina i prijateljstvu. Čim su se pojavili u kinima, "Časnici" su izazvali pravu euforiju u svijesti ruskog naroda. Interes za vojne škole je toliko porastao da su redovi za upis bili ogromni.

3. "A zore su ovdje tihe" (1972.), Stanislav Rostocki

Radnja se događa 1941. godine u Kareliji. Ženski protuzračni odred je zajedno sa zapovjednikom povučen u pozadinu. Daleko su od prve linije fronta, ali jedna od pet djevojaka u šumi primjećuje dvojicu njemačkih diverzanata. Maleni odred odlučuje zarobiti neprijatelje. Ratne drugarice vrebaju u zasjedi iza kamenja, ali se iznenada ispostavlja da tu nisu samo dva Nijemca, nego čitava jedinica.

Film "A zore su ovdje tihe" prikazuje samo jednu epizodu velikog rata, no priča o pet djevojaka i njihovim maštanjima o obitelji, ljubavi i sreći doživljena je kao "portret cijelog naroda" suočenog s ratnim okolnostima. Ovo ostvarenje je u sovjetskom razdoblju bilo na popisu filmova koji se preporučuju za prikazivanje u školama, a na fakultetima novinarstva je svrstano u obvezan program.

4. "Borili su se za domovinu" (1975.), Sergej Bondarčuk

Herojska epopeja snimljena po istoimenom romanu Mihaila Šolohova govori o događajima u lipnju 1942., kada je Sovjetski Savez bio na rubu poraza. Kod Staljingrada se iscrpljena i razbijena sovjetska vojska povlači, ali se i dalje grčevito hvata za svaki grumen zemlje. Do prijelomnog trenutka nije ostalo mnogo, ali taj trenutak neće svi doživjeti.

Film o ratnim nedaćama, o gladi, žrtvama i podvigu običnih vojnika nominiran je 1975. godine za Zlatnu palmu. Karakteristično je da su u njemu igrali glumci koji su i sami ratovali ili su dobro zapamtili rat i njegove nedaće. Angažiran je impozantan broj glumaca - oko 50 značajnih uloga i oko 2000 statista.

5. "Čovjekova sudbina" (1959.), Sergej Bondarčuk

Još jedna ratna drama Sergeja Bondarčuka i još jedna ekranizacija istoimenog romana Mihaila Šolohova. To je priča o vozaču na frontu koji poslije jednog zračnog napada dospijeva Nijemcima u šake, a zatim biva odveden u koncentracijski logor.

Ovo je Bondarčukov redateljski debi, u kojem redatelj igra i glavnu ulogu. "Ovo je nešto najmoćnije i najuzvišenije što je ikada snimljeno o ratu", rekao je poslije projekcije čuveni talijanski redatelj Roberto Rossellini. Film "Čovjekova sudbina" je dobitnik mnogih međunarodnih nagrada.

6. "Ždralovi lete" (1957.), Mihail Kalatozov

Zaljubljeni par šeće Moskvom po lijepom ljetnom vremenu i pravi planove za budućnost. Iznenada izbija rat i djevojka ostaje u gradu, a mladić kao dobrovoljac odlazi na front. Hoće li se oni ponovo sastati?

Ova potresna ratna drama je jedini sovjetski film koji je dobio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu. Zanimljivo je da je sovjetski tisak tada, 1958. godine, bio prilično rezerviran prema ovom trijumfu u Cannesu. Objavljena je samo bilješka bez fotografije, čak nije spomenuto ni ime redatelja i scenarista. U prvim godinama poslije premijere film se u svojoj domovini doživljavao kao pretjerano emotivan i nedovoljno posvećen herojstvu i podvigu.

7. "Balada o vojniku" (1959.), Grigorij Čuhraj

Mladi vojnik Aljoša je učinio podvig digavši u zrak dva njemačka tenka. Zapovjedništvo se sprema predložiti ga za nagradu, no Aljoša moli da mu daju šest dana odsustva, da posjeti majku. Jer poslije ga opet čeka front.

Po formi je ovo klasičan film ceste, jer junak tijekom cijelog filma putuje s fronta kući da vidi majku. Stiže u posljednji čas, par minuta prije njezine smrti. U filmu gotovo da nema scena oružanih sukoba, ali je pokazan život u pozadini tijekom ratnih godina. Čuhrajeva "Balada" je lijepo dočekana na Zapadu. Film je bio u programu Filmskog festivala u Cannesu, nominiran je za "Oscara" te je dobio nagradu BAFTA-e za najbolji film.

8. "Vreli snijeg" (1972.), Gavril Jegiazarov

Film je priča o Koteljnikovskoj obrambenoj operaciji - herojskoj i tragičnoj epizodi krvave Staljingradske bitke 1942. godine. U središtu pozornosti je protutenkovska baterija koja je ostala potpuno usamljena kada su kolone njemačkih tenkova počele nadirati. Hoće li izdržati taj napad? Najbolje ostvarenje redatelja Gavrila Jegiazarova uvršteno je u zlatni fond domaćeg filma.

9. "Živi i mrtvi" (1964.), Aleksandar Stolper

Ekranizacija istoimenog romana Konstantina Simonova jedan je od rijetkih ratnih filmova snimljenih po scenariju ratnog dopisnika. Glavni lik je novinar Ivan Sencov, kojeg rat zatječe na jugu, na godišnjem odmoru. Ivan odlazi na front kao ratni dopisnik i postaje svjedok teške situacije tijekom prvih mjeseci rata.

Film "Živi i mrtvi" je karakterističan po brutalnim i vjerodostojnim scenama. Nema nikakve glazbene pratnje - ni pjesama ni melodije - samo zvuci rata. Istini za volju, težnja za vjerodostojnošću bila je toliko velika da je radi toga u zrak dignuta crkva iz 19. stoljeća.

10. "Tako je to u ratu" (1969.), Viktor Tregubovič

Film o svakodnevici na frontu, u samohodnom borbenom vozilu gdje je na čelu posade mladi potporučnik koji je tek završio vojnu školu i još nije "omirisao barut". Bojna kola oslobađaju "prečanski" dio Ukrajine (s desne strane Dnjepra) od njemačkih okupatora, a potporučnik prolazi kroz sva iskušenja u stjecanju autoriteta pred svojim vojnicima. Sovjetskom gledatelju je film prirastao srcu zahvaljujui kultnoj pjesmi "Tenkovi su tutnjali po polju", jednoj od najpoznatijih ruskih pjesama o ratu.