Ruski svijet u malom: Sibirske lutke koje će vam prirasti srcu

Kultura
ALEKSANDRA GUZEVA
Irina Verhgradska iz Novosibirska pravi malene figure ljudi i predmeta za domaćinstvo od kojih kreira žanrovske scene iz običnog života. I usprkos tako malim dimenzijama, vješte Irinine ruke Irinine uspijevaju prenijeti i najsnažnije osjećaje.

Irina je od najranijeg djetinjstva šila lutke i najraznovrsniju odjeću za njih. Ovim hobijem bavila se čitavog života, a posljednjih 15 godina radi i s plastikom i polimernom glinom pa njeni junaci izgledaju kao da su "živi".

Ni jedna figura nije samo lutka, već cijela sudbina koju sam ja proživjela zajedno s konkretnim likom, kaže Irina.

Umjetnica radi književne i povijesne junake, modele za nacionalne kostime i žanrovske scene.

Sve je osmišljeno do najsitnijih detalja, bilo da je to zagoren stolnjak...

.. ili minijaturni crtež na pakiranju čaja.

Irinini junaci su obični ljudi sa svojim svakodnevnim brigama, radostima i tugama.

Irina često evocira sjećanja iz svog djetinjstva i prebacuje ih u minijature, kao kada joj je recimo mama sašila haljinu za Novu godinu. Ili recimo kada baka gleda fotografiju unuke i razgovara s njom "na daljinu". Preciznost detalja je fascinantna, sve je apsolutno autentično; stari ormar, klupe, bomboni, kalendar.

Posebno mjesto u Irininom opusu zauzimaju besprijekorno dočarane figure ljudi u odmaklim godinama. Najuzbudljiviji ciklus nesumnjivo je "Dragi moji stari" koji o životu vremešnih ljudi govori do najsitnijih detalja i bez uljepšavanja.

Neke scene dovode i do suza, upravo tako reagiraju korisnici društvenih mreža na Irinine radove.

Ima puno zanimljivih priča vezanih za nastanak Irininih radova. Tako je recimo jednom kod dvoje starih ljudi vidjela Dumasov roman "Le Vicomte de Bragelonne", pa je tu priču pretočila u inspiraciju za kompoziciju u kojoj baka ljušti krumpir, a njen suputnik joj čita omiljeni roman naglas.

Jedan od Irini najomiljenijih radova je Najsretniji dan. Unuka u bijeloj vjenčanici grli svoju baku.

Irina priznaje da ponekad osjeća tako veliki emotivni naboj da mora prekinuti s radom kako bi se smirila.

Nekoliko radova posvetila je Danu pobjede i Drugom svjetskom ratu.

Irina kaže da voli čitati komentare i reakcije na svoje radove.

Mnogi joj se zahvaljuju, iznose svoje dojmove, a neki kažu da su odmah pozvali baku čim su vidjeli minijature.