1. Nastao kao osobna riznica ruskih careva
Javna domena
Prije nego što će postati jedan od najboljih muzeja na svijetu, Ermitaž je bio osobna riznica carice Katarine II. Francuska riječ "ermitage" prevodi se kao "pustinjačka ćelija, "skit" ili "skrovito mjesto". Kolekcija umjetničkih djela se stalno povećavala, a tek 1852. godine je otvorena za javnost.
2. Deset godina da se sve obiđe
Gilbert Sopakuwa/Flickr, Pixabay
Ovaj ogromni muzej ima preko 3 milijuna izložaka, od čega je samo 5% izloženo u 350 sala. Ako bi posjetitelj po jednu minutu promatrao svaki predmet i svakoga dana provodio po 8 sati u Ermitažu, trebalo bi mu 10 godina da vidi sve izloške.
3. Mačke službeno zaposlene (u podrumu)
Jurij Molodkovec
Tradicija "zapošljavanja" mačaka potječe još iz 18. stoljeća. Mačke su odlični lovci ovdašnjih štakora. Nekoliko desetaka takvih mačaka i danas obavlja ovaj vrlo važan zadatak u podrumima muzeja.
4. Utvare...
Garrett Ziegler/Flickr, Javna domena
U Ermitažu ima mnogo "duhova". Primjerice, ljudima se priviđaju car Petar Prvi i posljednja carska obitelj Romanov. Neka priviđenja su prilično neobična za Rusiju. Primjerice, jedan izložak u Ermitažu je staroegipatska boginja Sekhmet u sjedećem položaju. Priča se da se za punog mjeseca na njezinim koljenima pojavljuje lokvica krvi.
5. Najveća kolekcija Rembrandtovih djela
Gilbert Sopakuwa/Flickr, Javna domena
Kolekcija Rembrandtovih slika u Ermitažu je najveća izvan granica Nizozemske. Muzej posjeduje 24 slike ovog umjetnika, a među njima su "Povratak razmetnoga sina" i "Flora".
6. Garaža posljednjeg ruskog cara
Tura8/Wikipedia, R. Golike/Wikipedia, Wikimedia commons
Posljednja carska obitelj Romanov imala je u Ermitažu svoju garažu s preko 50 automobila. Svi su oni, međutim, na tajanstven način nestali tijekom revolucije 1917.
7. Zaboravljena remek-djela
P. Manušin / Sputnik
Posjetitelji mogu vidjeti tisuće umjetničkih djela, no mnogo je više izložaka koji nisu izloženi u dvoranama. Štoviše, često ni sami radnici muzeja ne znaju kakva se remek-djela kriju u riznicama muzeja. Primjerice, jedan je povjesničar umjetnosti iz Nizozemske 1960. godine pio čaj s radnicima muzeja i tom prilikom slučajno ugledao dio slike koja je stajala iza ormara. Ispostavilo se da je to djelo "Bah, Venera i Ceres" nizozemskog slikara Hendricka Goltziusa. Od tada stručnjaci Ermitaža priželjkuju pronalazak još nekog izgubljenog i zaboravljenog umjetničkog djela.