Ovaj novi holivudski špijunski triler nedavno je počeo igrati u Moskvi. Zajednička nit koja se provlači kroz sve recenzije je sljedeća - film gomila klišej za klišejom kako bi postigao svoj cilj. Ono po čemu se ovaj film razlikuje od drugih je količina anti-ruskog otrova koja ga prožima.
Za one koji nisu gledali film "Crveni vrabac", priča se vrti oko primabalerine Boljšog teatra Dominike Egorove (Lawrence), koja nakon strašne ozljede završava karijeru i ulazi u svijet "seksualne špijunaže" kako bi mogla brinuti o svojoj bolesnoj majci.
Onaj koji Dominiku gura u taj svijet je njezin vlastiti stric iz SVR-a, koji, kako kasnije saznajemo, ima pedofilsko-incestuozne sklonosti. Jeste li spremni za najbolji dio? Glumac koji ga igra je pljunuti mladi Vladimir Putin.
Dobrodošli u film "Crveni vrabac".
20th Century Fox, Chernin Entertainment, TSG Entertainment
Film ima nekoliko poruka - prva je prilično plemenita i poručuje da nasilje nad ženama nikad nije u redu. Ali čak i ta naizgled potpuno jasna poruka brzo sabotira samu sebe u korist neopravdanog seksualnog nasilja i upotrebe vizualnih trikova koji ženu vraćaju u kameno doba. Njezina jedina mistična supersila je, čini se, njezino tijelo - tijelo za kojem žudi svaki muškarac, bez obzira na status, položaj ili odgoj. Znate kakvi su muškarci...
Tijekom filma se tijelo Jennifer Lawrence prikazuje iz svih mogućih kutova dok naokolo hoda u izazovnoj odjeći ili dok je siluju (a to se dogodi nekoliko puta). Čini se da je bit ženskog osnaživanja objektivizacija Jennifer Lawrence.
Dehumanizacija Rusa
Ovo vas ne bi trebalo iznenaditi. "Crveni vrabac" je dio složenog napada na ruski narod: glavne vijesti i satirične naslovnice pokrivaju političku stranu stvari, dok filmovi kao što je ovaj pokušavaju dehumanizirati Ruse napadajući društvo - često uzimajući djeliće istine i pametno ih iskrivljavajući i napuhavajući kako bi ih učinili uvjerljivima.
Napadanje Rusije ne može biti uvjerljivo samo u okviru medija, jer neutemeljeni narativi o "ruskim akcijama u SirijI" ne stvaraju dovoljno visceralne mržnje među onima koji ne mogu pronaći Siriju na karti.
"Sustavna mizoginija", s druge strane, ovdje dolazi kao naručena, jer ne traži puno razmišljanja te će navesti više ljudi da se prikloni agresivnim političkim mjerama protiv Rusije od jednostavnog klevetanja na vijestima.
U tom smislu holivudski špijunski trileri predstavljaju produžetak američke vanjske politike. Poput mnogih filmova istog žanra, "Crveni vrabac" želi šokirati, zaprepastiti i razbjesniti zapadne gledatelje. To se ostvaruje pomoću skupog kolaža scena koje prikazuju grozno ponašanje "Rusa", prikazano kao stvarnost svakodnevice.
20th Century Fox, Chernin Entertainment, TSG Entertainment
Kao što je to često slučaj s Hollywoodom, što više toga pogledate, to ćete spremnije prihvatiti fikciju kao istinu: državu koja tretira ljude kao imovinu; ljude koji su divlji i moralno propali, što im naizgled pričinjava zadovoljstvo; neugodno plavkasto osvjetljenje kamere koje stvara depresivne, "komunističke" nijanse; čudne, slabo osvijetljene restorane pune obloga od lažnog drva, koje nalikuju na uredske kafeterije uobičajene prije 30 godina...
U jednoj sceni vidimo čitav dio Moskvu u potpunosti računalno generiran, što, kako se čini, ima jednu jedinu svrhu - izazvati brutalističku arhitektonsku agorafobiju. Središnji Kazališni trg, na kojem se nalazi Boljšoj teatar, nimalo ne nalikuje na sebe. Kreatori su doslovno odrezali komade grada, kako bi isti više nalikovao na Pjongjang.
"Komunistički nacisti"
Tu je i aspekt ponašanja Rusa. Jedan od najnovijih reduktivnih zapadnih narativa insinuira da se Sovjetski Savez i nacistična Njemačka i nisu toliko razlikovali. Ne ulazeći u to koliko je takva tvrdnja suluda, recimo samo da trenutna stvarnost u kojoj Vladimir Putin ne želi surađivati s NATO-om dopušta američkih filmašima da unedogled vrte isti narativ, kao da Sovjetski Savez nikad nije prestao postojati.
U "Crvenom vrapcu" oživljena i ekspanzionistička Rusija želi "ponovno" stati "na čelo nacija" dok trijumfira nad "dekadentnim" Zapadom. A budući da je Rusija istovremeno i "Hitler", ponašanje njezinih stanovnika obilježava stanovita "njemačka" crta - oni su hladni, često rezervirani i naizgled nemilordni.
(Britanka) Charlotte Rampling, Dominikina mentorica na "akademiji za seksualnu špijunažu", ponaša se kao nacistička časnica sadističkih sklonosti. U jednom trenutku ona kaže Dominiki - "tvoje tijelo pripada državi". Kakva je to distopija?
Ubrzo postaje jasno da je ovo način na koji mnogi obrazovani ljudi na Zapadu zapravo vide Rusiju. No, tu je i tendencija koja zabrinjava još i više od toga - da se radi o jedinoj stvarnosti koju ljudi žele vidjeti. Jer, čim mladi gledatelj shvati da život ovdje zapravo nije toliko loš, Rusija odmah gubi svoju seksualnu privlačnost.
20th Century Fox, Chernin Entertainment, TSG Entertainment
Treba li vam još jedan primjer, pogledajte samo kako je popularna na internetu postala tema "Novog Istoka". Internet ne bi mogao preživjeti bez stalnih referenci na zemlju koja ne postoji već 30 godina. Čitave se stranice i fotografski projekti bave temom Sovjetskog Saveza.
Za neke je gledatelje lažna stvarnost jedini način na koji mogu nastaviti s očuvanjem svojih iluzija. Skinite veo i sve je gotovo.
Ovo je izravni citat iz recenzije The Cuta: "Naša kultura opčinjenosti Rusijom je na visokoj razini. Za mene 'Crveni vrabac' zadovoljava vrlo specifičnu želju gledatelja koji 'mora vjerovati da je svaki Rus u tajnosti visoko obučeni špijun'. U najmanju ruku, najbolja osveta za eventualnu koluziju je očajni ruski naglasak Jennifer Lawrence."
Autorovo mišljenje ne odražava nužno stav Russia Beyond... No ponekad odražava.