150 godina najpoznatijeg "Idiota": 5 razloga da pročitate remek-djelo Fjodora Dostojevskog

Scena iz sovjetskog igranog filma "Idiot", 1958.

Scena iz sovjetskog igranog filma "Idiot", 1958.

Sputnik
2018. se navršava 150 godina od tiskanja prvog izdanja "Idiota" (1868), jednog od najpoznatijih romana Fjodora Dostojevskog, u kojem je opisao i ono šta je sam doživio, gledajući smrti u oči.

1. Priča o idealnom čovjeku u surovom svijetu

Čovjek se često pita je li je dobar ili loš, vrijedan ili ništavan, možda posebno kada ustane mamuran ili presječe nekome put u prometu. "Zašto nisam idealan, zašto ne mogu voljeti sve ljude i nesebično pomagati", pitamo se u teškim trenucima. Opustite se. Biti idealan nije najbolje rješenje. Fjodor Dostojevski je to dokazao u "Idiotu".


Knez Lav Miškin je upravo takav idealan čovjek. "Dostojevski je hito opisati savršenog čovjeka, punog simpatije i razumijevanja za sve mrske ljude u zlom svijetu", čitamo na stranici koja objavljuje radove o najboljim djelima ruske književnosti Polka. U rukopisima Dostojevskog Miškin je opisan kao Knez Krist, i on zaista jeste kao Isus Krist: pun ljubavi i praštanja, čovek bez ikakvog zla u sebi.

Okolina ga ipak doživljava kao psihički poremećenu osobu i ne shvaća njegovu dobru dušu.  

2. Plejada nezaboravnih likova

Svaki lik romana (a ima ih puno), izuzev Miškina, opsjednut je nečim ili nekim. Takva je i Nastasja Filipovna, kneževa ljubav, ponižena u djetinjstvu i puna prezrenja prema sebi i svijetu.

Jurij Jakovljev kao knez Miškin i Julija Borisova kao Nastasja Filipovna u filmu snimljenom 1958.


Ili 18-godišnji Ipolit koji smatra da je veliki čovjek, ali neizlječivo bolestan pokušava izvršiti samoubojstvo. Kao i obično, Dostojevski prodire u najveće dubine ljudske duše.

3. Hrabri eksperiment

Radeći na romanu "Idiot", Dostojevski je poželjeo pustiti priču da se slobodno razvija. Prva ideja je bila knjiga o lošem čovjeku koji nalazi Boga. Ali zatim se predomislio i postavio pitanje, je li je kršćanski ideal, čije je knez oličenje, zaista potrebno suvremenom svijetu?


Pisac je htio da roman sadrži realistične priče, i pisao je, ne razmišljajući kako će se sve završiti, stvarao nove i nove okolnosti za svoje junake. To nije bilo lako.

"Vrtjelo mi se u glavi od svega toga. Pravo je čudo da nisam poludio", pisao je Dostojevski u pismu prijatelju.

4. Pogled na Rusiju 19. stoljeća

U određenoj mjeri sam život je diktirao Dostojevskom ovaj roman. Junaci romana su čitali iste novinske članke kao i njegovi suvremenici. Štoviše, iz novina je za potrebe romana pozajmio jedno ubojstvo.


"Dostojevki je pisao 'Idiota', živeći van Rusije (u Firenci)", čitamo u članku na stranicu Arzamas. "Bojao se da će izgubiti vezu s domovinom. Čitao je ruske novine, posvećivao mnogo pažnje najznačajnim događajima u Rusiji. Upravo zato, čitajući "Idiota", možete saznati puno o Rusiji 19. stoljeća.

5. Dostojevski je opisao svoje osobno suočavanje sa smrću

U jednom od prvih poglavlja knez Miškin priča o čojveku osuđenom na smrtnu kaznu. Njegovi opisi posljednjih trenutaka čovjeka osuđenog na smrt spadaju među najuzbudljivije u svjetskoj književnosti, tim prije što znate da događaji nisu izmišljeni.  


Dostojevski je sam bio osuđen na smrt 1849.-te, kao član radikalne revolucionarne organizacije. Svega minutu prije egzekucije rečeno mu je da ga je car Nikolaj I. pomilovao, i umjesto smrti, šalju ga na robiju. Dostojevski je danima čekao da dođu po njega i izvrše tu smrtnu kaznu, i ti su ga dani promijenili za čitav život.  

Riječi kneza Miškina o čovjeku osuđenom na smrt su još jače, jer dolaze iz usta čovjeka koji je zna o čemu govori. Bila bi šteta propustiti tako potresnu priču.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće