Tri ljubavi Fjodora Dostojevskog

Ullsteinbild / Vostock-photo.
Prva ljubav Fjodora Mihailoviča Dostojevskog bila je za njega kao nastavak zatvorske kazne, s tom razlikom što je on tu kaznu trpio dobrovoljno. Druga ljubav je pokrivena velom tajne, i o njoj se mnogo nagađa. Treća ljubav je bila ona prava i – doživotna.

Mučna ljubav

Prvi put se Dostojevski zaljubio po izlasku iz zatvora. On je jedini ruski pisac 19. stoljeća koji je bio na robiji. Teška robija je trajala četiri godine, poslije čega je izmučeni Fjodor Mihailovič kao nikada ranije osjećao potrebu za ženskom toplinom i saosjećanjem. Na sreću ili nesreću, upravo u tom trenutku se u njegovom životu pojavila Marija Dmitrijevna Isajeva. Ta veza je bila prilično teška. Kada su se upoznali Marija Isajeva je bila udana za bolešljivog sitnog činovnika i imala je sina. Poslije izvjesnog vremena Marijin muž se ubio, i skromni pisac, koji gotovo nije imao nikakav izvor prihoda, zaprosio je Isajevu.

Marija Isajeva. Fotografija: RIA Novosti.

Međutim, voljena žena ga je kušala i namučila ga pismima s molbom da je posavjetuje za kojeg starijeg i imućnog čovjeka da se uda. Ipak su se vjenčali, iako je Marija doživljavala Dostojevskog više kao brata, nego kao muža. Tijekom zajedničkog života nisu se uspjeli prilagoditi jedno drugom ni duhovno, ni fizički. Ruski pisac i publicista Mark Slonim u svojoj knjizi „Tri ljubavi Dostojevskog” piše: „Dostojevski ju je volio zbog svih onih osjećanja koja je Marija pobudila u njemu, zbog svega što je u nju uložio i što je bilo vezano za nju, zbog svih patnji koje mu je nanijela”. Marija je umrla 1864. godine nakon duže bolesti. Supružnike su do posljednjeg dana vezivale samo patnje koje su nanosili jedno drugom.

Isajeva je kasnije poslužila kao prototip za lik Nataše u romanu „Poniženi i uvrijeđeni”. To je žena koja je istovremeno i bezgranično voljela, i nepodnošljivo mučila voljenu osobu.

 

Sporna ljubav

Apolinarija Suslova. Fotografija: RIA Novosti.

S mladom i komunikativnom Apolinarijom Suslovom Dostojevski se upoznao na jednoj književnoj večeri koju je organizirao. On je tada imao 42 godine, a ona 22. Apolinarija je očigledno Fjodoru Mihailoviču pružila ono što mu je nedostajalo kod Marije. Ona nije bila krotka i nežna. Bila je vrlo privlačna, ali je imala vrlo nezgodnu narav. Sam Dostojevski, međutim, nije mogao pružiti Apolinariji ono što je njoj bilo potrebno. Osim toga, bio je u braku s Marijom. Apolinirija ga je često ostavljala i vezivala se za druge muškarce. Kada je Dostojevskom umrla prva žena, Suslova ga je hladnokrvno obavijestila da se neće udati za njega. Možda mu je upravo ona nanijela najveći bol u životu, ali je svakako ostavila i neizbrisiv trag u njegovoj duši. „On bi uzdrhtao kad god bi netko u njegovom prisustvu izgovorio njeno ime. Dopisivao se s njom skrivajući to od mlade žene, i uvijek se vraćao opisu njenog lika u svojim djelima. Kroz sav preostali život je pronio sjećanje na njenu nježnost i surovost, i uvijek je u dubini duše i tijela ostao vjeran ovoj zanosnoj, brutalnoj, nevjernoj i tragičnoj ženi” – tako u svojoj mašti dovršava sliku o ovoj vezi ruski pisac Mark Slonim.

Suslova je ostavila traga i u romanima poznatog pisca. Gotovo u svakom njegovom djelu mogu se prepoznati obrisi Apolinarijinog složenog karaktera. Nečeg njenog ima i u požrtvovanoj Dunji („Zločin i kazna”), i u strastvenoj i neuravnoteženoj Nastasji Filipovnoj („Idiot”), i u ponosnoj i nervoznoj Lizi („Zli dusi”), a najkompletniji Apolinarijin odraz je Polina, glavni lik romana „Kockar”.

 

Prava ljubav

Ana Snitkina. Fotografija: RIA Novosti.

Ana Grigorjevna Snitkina pomagala je Dostojevskom kao stenografkinja dok je pisao roman „Kockar”. Bio je 25 godina stariji od svoje buduće supruge. U početku Dostojevski nije joj mogao zapamtiti ime, ali rad na romanu toliko ih je zbližio da su ubrzo po završetku rukopisa, 1867. godine, stupili u brak i do kraja života su ostali vjerni jedno drugom. Tako je roman „Kockar” odigrao vrlo važnu ulogu u piščevom životu. U njemu je Dostojevski za glavnu junakinju izabrao prepoznatljivi lik voljene Apolinarije, stvarao ga je s još svježim sjećanjem na voljenu pokojnu suprugu Mariju, a diktirao ga budućoj voljenoj supruzi Ani.

Kako izgleda ruska književnost: Brada, zulufi i izbrijana glava

U braku s Anom Grigorjevnom Dostojevski je stekao stabilnost koja mu je toliko nedostajala, i osjetio je čvrsto tlo pod nogama. Ana je bila najsretnija kada joj je omiljeni pisac i voljeni muž diktirao svoje besmrtne romane direktno u pero. Poslije godinu dana braka Fjodor i Ana su dobili kćerku, koju je pisac volio svim srcem. Međutim, uskoro ih je zadesila strašna tragedija – mala Sonja je umrla. Kasnije im je umro i trogodišnji sin Aleksej. Fjodora Mihailoviča je još četiri godine mučila kockarska strast, dok konačno nije čvrsto obećao svojoj supruzi da se više neće kockati, i održao je riječ. Za 14 godina braka s Dostojevskim Ana je mnogo propatila i pretrpjela mnoge nevolje, ali se nikada nije žalila na sudbinu i bila je svom dušom odana svome velikom mužu do njegove, a zatim i do svoje smrti.