150 godina najpoznatijeg "Idiota": 5 razloga da pročitate remek-djelo Fjodora Dostojevskog

1. Priča o idealnom čovjeku u surovom svijetu

Čovjek se često pita je li je dobar ili loš, vrijedan ili ništavan, možda posebno kada ustane mamuran ili presječe nekome put u prometu. "Zašto nisam idealan, zašto ne mogu voljeti sve ljude i nesebično pomagati", pitamo se u teškim trenucima. Opustite se. Biti idealan nije najbolje rješenje. Fjodor Dostojevski je to dokazao u "Idiotu".

"Idiot", 1958.

Sputnik

Knez Lav Miškin je upravo takav idealan čovjek. "Dostojevski je hito opisati savršenog čovjeka, punog simpatije i razumijevanja za sve mrske ljude u zlom svijetu", čitamo na stranici koja objavljuje radove o najboljim djelima ruske književnosti Polka. U rukopisima Dostojevskog Miškin je opisan kao Knez Krist, i on zaista jeste kao Isus Krist: pun ljubavi i praštanja, čovek bez ikakvog zla u sebi.

Okolina ga ipak doživljava kao psihički poremećenu osobu i ne shvaća njegovu dobru dušu.  

2. Plejada nezaboravnih likova

Svaki lik romana (a ima ih puno), izuzev Miškina, opsjednut je nečim ili nekim. Takva je i Nastasja Filipovna, kneževa ljubav, ponižena u djetinjstvu i puna prezrenja prema sebi i svijetu.

Jurij Jakovljev kao knez Miškin i Julija Borisova kao Nastasja Filipovna u filmu snimljenom 1958.

Sputnik

Ili 18-godišnji Ipolit koji smatra da je veliki čovjek, ali neizlječivo bolestan pokušava izvršiti samoubojstvo. Kao i obično, Dostojevski prodire u najveće dubine ljudske duše.

3. Hrabri eksperiment

Radeći na romanu "Idiot", Dostojevski je poželjeo pustiti priču da se slobodno razvija. Prva ideja je bila knjiga o lošem čovjeku koji nalazi Boga. Ali zatim se predomislio i postavio pitanje, je li je kršćanski ideal, čije je knez oličenje, zaista potrebno suvremenom svijetu?

"Idiot", slika Ilje Glazunova

Pisac je htio da roman sadrži realistične priče, i pisao je, ne razmišljajući kako će se sve završiti, stvarao nove i nove okolnosti za svoje junake. To nije bilo lako.

"Vrtjelo mi se u glavi od svega toga. Pravo je čudo da nisam poludio", pisao je Dostojevski u pismu prijatelju.

4. Pogled na Rusiju 19. stoljeća

U određenoj mjeri sam život je diktirao Dostojevskom ovaj roman. Junaci romana su čitali iste novinske članke kao i njegovi suvremenici. Štoviše, iz novina je za potrebe romana pozajmio jedno ubojstvo.

"Idiot", 1958.

Sputnik

"Dostojevki je pisao 'Idiota', živeći van Rusije (u Firenci)", čitamo u članku na stranicu Arzamas. "Bojao se da će izgubiti vezu s domovinom. Čitao je ruske novine, posvećivao mnogo pažnje najznačajnim događajima u Rusiji. Upravo zato, čitajući "Idiota", možete saznati puno o Rusiji 19. stoljeća.

5. Dostojevski je opisao svoje osobno suočavanje sa smrću

U jednom od prvih poglavlja knez Miškin priča o čojveku osuđenom na smrtnu kaznu. Njegovi opisi posljednjih trenutaka čovjeka osuđenog na smrt spadaju među najuzbudljivije u svjetskoj književnosti, tim prije što znate da događaji nisu izmišljeni.  

"Idiot", 1958.

Sputnik

Dostojevski je sam bio osuđen na smrt 1849.-te, kao član radikalne revolucionarne organizacije. Svega minutu prije egzekucije rečeno mu je da ga je car Nikolaj I. pomilovao, i umjesto smrti, šalju ga na robiju. Dostojevski je danima čekao da dođu po njega i izvrše tu smrtnu kaznu, i ti su ga dani promijenili za čitav život.  

Riječi kneza Miškina o čovjeku osuđenom na smrt su još jače, jer dolaze iz usta čovjeka koji je zna o čemu govori. Bila bi šteta propustiti tako potresnu priču.