U jednom od najrazvijenih gradova planete, jedna se stvar mijenja posebno brzo: moskovski metro se neprestano razvija. Politička ideologija, stalni rast stanovništva i izgradnja strateški važnih zgrada mijenjali su jedan od najvažnijih i uvijek prisutnih simbola ruskog glavnog grada - metroa.
Ova postaja je izgrađena na najvećoj dubini u svoje vrijeme. Kao i Biblioteka imeni Lenjina, Ohotnij rjad je jedna od prvih postaja metroa u Rusiji. Vodi do tržnog centra Ohotnij rjad, Kremlja i Crvenog trga. Nekad je imala niz lampiona sredinom hola, no isti su odavno zamijenjeni lusterima.
Planirana kao podzemni hol Dvorca Sovjeta koji nikada nije izgrađen, postaja Kropotkinskaja sada vodi do Hrama Krista Spasitelja. Smatra se da ova postaja ima jedan od najljepših ulaza: arku koju drže simetrični stupovi. Primjetna promjena se dogodila kada je metro službeno prihvatio i registrirao svoj zaštitni znak u obliku slova "M", dizajn Umjetničkog studija Lebedeva. Veliku riječ METRO je zamijenilo prepoznatljivo slovo "M".
Arhitekt ove postaje, Nikolaj Koli je ranije radio s čuvenim Corbusierom. Otvorena je 1935. Ulaz je originalan, jer većina ulaza su bile kocke koje su izgubile svoj originalni izgled tokom renoviranja. U Drugom svjetskom ratu ulaz je zagrađen jer je postaja služila kao Staljinov bunker i stožer. Zanimljivost je da je očuvala svoj natpis METRO na vrhu zgrade, rijedak slučaj za suvremenu Moskvu.
Postaja Sokoljniki je otvorena 1935. godine. Nalazi se na aleji koja vodi u istoimeni park. Ulaz je izgrađen kao arka, a na vrhu su postavili Staljinove riječi: "Ne postoje te tvrđave koje boljševici nisu u stanju zauzeti."
Postaja linije po imenu Filjovskaja (postoji također Kijevska postaja na Plavoj liniji) je detaljno renovirana samo desetak godina poslije otvaranja. Armenski oniks na stupovima se počeo lomiti i otpadati, pa je zamijenjen svijetloplavim i svijetložutim mramorom. Stari pod od sivog i roza granita je također zamijenio bolji.
Postaja je dobila ime po obližnjoj željezničkoj postaji i ukrašena je sivim mramorom, a rombove na podu je kroz neko vrijeme zamijenila šahovnica.
Drugi svjetski rat je kardinalno promijenio ovu postaju Plave linije. Ne samo da su brončane statue evakuirane u Srednju Aziju, već je i dizajn novog prijelaza koji vodi na postaju Teatraljnaja (otvorena 1946.) inspiriran Pobjedom. Zidovi su ukrašeni slikama zastava i oružja. Staljinovo ime je također uklonjeno sa zida.
Jedan od najambicioznijih arhitektonskih poduhvata u povijesti Moskve je čišćenje teritorija u centru grada da bi se napravio prostor za Glavni stožer oružanih snaga Ruske Federacije. Tako je promijenio izgled i ulaz na postaju Arbatska, koji je zatim ugrađena točno u zgradu glavnog stožera.
Ova postaja je 1951. godine nagrađena Staljinovom nagradom za arhitekturu. Postaja je posvećena razvoju bjeloruske ekonomije i kulture. U tu čast postavljena skulptura se zvala "Sovjetska Bjelorusija", ali kada je i izgrađen novi tunel 1997., skulptura je uklonjena.
Ako pogledate staru fotografiju vidjet ećete da pored svakog stupa stoji kanta za smeće. Toga na postaji više nema. Pod je također izgubio svoj "bjeloruski stil" i postao klasičniji, od crnog i sivog granita.
Postaja Majakovska je nagrađena Grand-Prixom 1939. na Svjetskoj izložbi u New Yorku. Postaja je imala samo jedan izlaz koji vodi do koncertne sale "Čajkovski", ali 50-ih godina je napravljen još jedan izlaz bliže ulici Tverskaja.
Dizajn ove postaje je posvećen herojskom radu sovjetskog naroda za vrijeme Drugog svjetskog rata. Južni izlaz je vremenom ušao u stambenu zgradu na ulici Avtozavodskaja.
Ako uđete na ovu postaju s istoimene željezničke postaje, primijetit ćete tamni krug na zidu iznad pokretnih stepenica. Ovdje je visio Staljinov reljef dok nije počeo proces destaljinizacije u drugoj polovici 50-ih godina.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
