Majstor hiperrealizma Aleksej Butirski, rođen u Moskvi, spada u elitu ruske umjetničke scene. Njegovi radovi su postali neodvojivi dio galerija i privatnih zbirki u Francuskoj, Engleskoj, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi i Sjedinjenim Državama.
Omiljena tema Butirskog su gradski pejzaži: život velikog grada i njegovih stanovnika, noćne ulice prekrivene snijegom ili pod pljuskom.
Moskva zauzima posebno mjesto u Aleksejevom opusu. Međutim, ni drugi gradovi nisu zaboravljeni. Na slikama Butirskog također se mogu vidjeti noćni prizori iz Venecije, Amsterdama, Praga...
Na slikama Butirskog grad je uvijek prikazan noću, jer se samo po mraku otkriva istinska duša grada nakon njezine dnevne, bučne i užurbane hibernacije.
Zimski gradski prizori odaju dojam udobnosti i ušuškanosti. Unatoč hladnim noćima i debelim slojevima snijega po krovovima, iz svakog stana blista svjetlost. Tu se odvija život.
Butirski je posebno zainteresiran za prikaze gradskih kafića i njihovih posjetitelja. Umjetnik ni tu ne napušta svoj stil. Njegove ulice su mirne i tihe. Nekoliko kasnih posjetitelja sjedi u kafiću prije zatvaranja. Ne osjeća se nikakva užurbanost, već samo apsolutni mir.
Aleksej ne vjeruje u jednostavno kopiranje stvarnih mjesta. U tom slučaju ne bi ni bio potreban umjetnik i fotografska kamera bi mogla odraditi posao. Najvažnije je, po njegovim riječima, zapamtiti originalni dojam s tog mjesta i preraditi ga u svojoj duši. Tako umjetnik prenosi svoje osjećaje na sliku, a time i na promatrače.
Izvor inspiracije za Alekseja je sam život. "Svuda oko sebe pronalazim mir i harmoniju", kaže on.
Umjetnički kritičari tvrde da svjetlosna kvalitetu i vješto variranje snaga svjetla i tame na slikama Butirskog podsjećaju na radove Claudea Lorraina i Caravaggia.
Mnoge slike Butirskog prikazuju pljusak iznad grada. On kaže da je uvijek veličanstveno slikati prirodu s njezinim brojnim licima. Ne postoji "loše" vrijeme, smatra ruski umjetnik.