Prvi praktični rusko-hrvatski i hrvatsko-ruski rječnik

RBTH
Prvi put u povijesti rusko-hrvatskih odnosa izdan je praktični kompaktni rusko-hrvatski i hrvatsko-ruski rječnik u jednom svesku. Katarina Todorcev Hlača, jedna od autorica, ispričala nam je kako je nastao ovaj rječnik.

Kako je došlo do ideje da napravite novi rusko-hrvatski i hrvatsko-ruski rječnik?

Moglo bi se reći da je ideja o novom rječniku visila u zraku.

Kako radim u knjižnici, primijetila sam da naši korisnici često pitaju imamo li rusko-hrvatski i hrvatsko-ruski rječnik u jednom svesku, koji bi imao manji opseg riječi, no istovremeno bio kompletan po sadržaju. Neki su ga htjeli ponijeti na putovanje u Rusiju, neki su željeli naučiti osnove ruskog jezika. Većini pak treba kako bi ga mogli nositi na nastavu u školama ruskog jezika, kojih u Zagrebu ima oko 20, ne računajući srednje škole i gimnazije, gdje je ruski jezik fakultativan.

Urednica Russia Beyond The Headlines (lijevo) i autorica rječnika Katarina Todorčev Hlača

Porazmislili smo i odlučili smo pokušati napraviti upravo takav rječnik, tim više što nismo morali, kao što znate, smišljati nove riječi, već smo jednostavno napravili izbor iz opsežnog predloženog fonda i zaustavili se na 12 000 riječi za svaki jezik. Dogovorili smo se da ćemo raditi utroje. Ja, Eugenija Ćuto, doktorica filoloških znanosti s Odsjeka za ruski jezik Sveučilišta u Zadru i moja kćer Viktorija Todorceva koja je Hrvatskoj završila školu i fakultet, pa je njezin posao bilo odabrati fond za hrvatski dio rječnika. 

Po čemu se razlikuje od već postojećeg?

Do danas je postojalo nekoliko rusko-hrvatskih i hrvatsko-ruskih rječnika, od kojih je svaki imao prednosti i nedostataka. "Trotomnik", kako zovemo rječnike Radoslava Poljanca i Matije Dautovića, veliko je akademsko izdanje, čiji se svaki svezak sastoji od 800 do 1000 stranica velikog formata. Bez tog rječnika, bez sumnje, ne može raditi niti jedan ozbiljni prevoditelj, ali za prosječnog korisnika, kao što je, recimo, učenik ili netko tko samostalno uči ruski jezik, taj je rječnik suviše glomazan i nepraktičan. Nadalje, uzimajući u obzir da prosječni izvorni govornik u svakodnevnom jeziku koristi u prosjeku 6-8 tisuća riječi i fraza, zatrpati ga s toliko informacija beskorisno je i čak kontraproduktivno.

Moramo spomenuti još jedan rječnik - rusko-hrvatski rječnik autorice Stanke Pavune. Ovo izdanje sadrži 24 000 riječi i fraza, malog je formata i prilično je ugodan za korisnika. Međutim, ovaj rječnik je samo rusko-hrvatski i ne sadrži hrvatsko-ruski fond riječi, koji je također važan za korisnika koji uči samo ruski ili hrvatski. Ovaj rječnik ima mali nedostatak - ne sadrži noviji leksički fond hrvatskog jezika.

Drugim riječima, dali smo si u zadatak da stvorimo univerzalno sažeto izdanje, koje će korisniku pomoći u prijevodu s ruskog jezika na hrvatski i obratno. Budući da je rječnik namijenjen prije svega hrvatskim korisnicima, u njega smo uključili gramatiku ruskog jezika, uz pomoć koje korisnik može naučiti kako izvoditi riječi iz osnovnih oblika danih u rječniku.

Nadamo se da smo u tome uspjeli. Konačni sud prepuštamo korisnicima.

Koji su glavni problemi s kojima ste se susreli u izradi rječnika?

Meni su, kao koordinatorici projekta i glavnoj "radnoj snazi", najveći problem predstavljali odabir fonda riječi koji se zaista aktivno koristi u suvremenom ruskom jeziku i pronalaženje odgovarajućeg hrvatskog prijevoda za leksičke jedinice u duhu suvremenog hrvatskog jezika, koji se prilično razlikuje od srpsko-hrvatskog, koji sam učila na fakultetu ruskog jezika i književnosti Sveučilišta u Odessi.

Vrijeme je bilo još jedan "problematičan" faktor. Moj zadatak je bio pripremiti sve za urednicu Ženju Ćuto, koja je nakon nas "blagoslovila" sadržaj, naglaske i princip organizacije natuknica. U posljednjoj nam bilo je fazi teško, jer je vrijeme curilo, a meni se u krivi čas dogodila ozljeda koljena. Spasio nas je smisao za humor. Danas se sa smijehom prisjećamo svojih poruka poput: "Dokrajčila sam slovo 'n'", - na što stiže odgovor: "Šaljem zadnji dio i bacam se u borbu sa slovom 's'", – i sve ostalo u tom duhu. Kako sam ja bila u Zagrebu, a Ženja u Zadru, uglavnom smo, naravno, komunicirale putem interneta pa smo čak izmislile i svoj sleng. Kako su naša „viđenja“ vrlo rijetka, umjesto „doviđenja“ izmislile smo šaljivi pozdrav „do mejlanja“.

Naravno, susrele smo se i s financijskim problemima i, da nam u pomoć nije pritekao ruski fond „Russkij mir“, ne bismo bile u mogućnosti ostvariti ovaj projekt. Uz podršku fonda, bile smo u mogućnosti besplatno dati dio rječnika školama ruskog jezika u Hrvatskoj.

Kako se uopće radi rječnik (kako odabrati riječi, kako ih zapisivati, kako odabrati naslovnicu)?

Pri izradi rječnika najvažnija je upornost. To se ne može nazvati kreativnim radom (u smislu koji ja kao novinarka pod time podrazumijevam). Premda je, priznajem, bilo uzbudljivo baviti se odabirom fonda riječi i tražiti najpogodniji prijevod. Veliki rječnici nude mnogo značenja iste riječi, često ovisno o frazi, a ja sam morala odabrati samo jedno, ili, u krajnjem slučaju, najviše dva ili tri najčešća. Mnogo je vremena utrošeno na pripremu tablica kratke gramatike, s obzirom na to da sam nastojala ne preopteretiti korisnika informacija, ali mu u isto vrijeme jednostavno i jasno objasniti načela tvorbe riječi u ruskom jeziku.

I s naslovnicom je bilo zanimljivo. Moj je glavni uvjet bio da izbjegnemo tradicionalni hrvatski pristup naslovnicama knjiga i udžbenika koji imaju veze s ruskim jezikom – slike matrjoški, Katedrale sv. Vasilija Blaženog u Moskvi ili Kremlja. To smo htjeli izbjeći. S druge strane, htjela sam da naslovnica bude upadljiva, da privlači pozornost i da nosi određenu simboliku, kako Rusije, tako i Hrvatske. Stvar je zakompliciralo i to što sam prije godinu dana za naslovnicu knjige "Rusi u Hrvatskoj" iskoristila ideju o spajanju zastava ove dvije zemlje.

Ideja je, kako to obično biva, došla neočekivano. Boje zastava Rusije i Hrvatske su iste: bijela, plava i crvena, samo, naravno, u različitom redoslijedu. Tako sam i odlučila koristiti ove boje slučajnim kombiniranjem pravokutnika različitih boja i pozadina. Isprepletene riječi nisu moja ideja. To vrlo često koriste dizajneri naslovnica rječnika u raznim kombinacijama, pa smo i mi napravili jednu takvu kombinaciju. Tu su nam jako pomogli grafički urednik Krešimir Hrvačić i tipografija Crabattus.

Koje su riječi u rječniku, po vašem mišljenju, najrjeđe i najneobičnije?

Stvarno se nadam da u našem rječniku nema rijetkih i neobičnih riječi. Kao što sam rekla, naš je zadatak bio odabrati riječi koje se najčešće koriste u suvremenim jezicima, koje će biti od koristi našim korisnicima u komunikaciji i učenju jezika. "Rijetko" i "čudno" nije naše područje, to prepuštamo gospodinu Dautoviću. Ako uhvatite vremena, zavirite u ta dva Dautovićeva sveska i potražite riječ «pripuz», svidjet će vam se. Čak i moj muž, koji je radio kao urednik Večernjaka 40 godina, nije znao značenje te riječi.

Možete li nam navesti deset riječi čiji prijevod Hrvati najčešće traže u rječniku?

Nikad se nisam bavila tim pitanjem, ali prilično sam sigurna da mogu navesti koje su prve riječi koje Hrvati traže u rječniku – to su glagoli идти (ići), ехать (ići-ne pješice), плыть (plivati), гулять (šetati); zatim, najvjerojatnije, imenice poput квартира (stan), гостиница (hotel), улица (ulica), город (grad), страна (država); ljubitelji životinja sigurno će pogledati kako se na ruskom kaže mačka ili pas. Oni koji su već kupili moj Hrvatsko-ruski razgovorni priručnik izdavačke kuće Dominović potražit će riječi na koje sam im preporučila da obrate pažnju kako se ne bi našli u smiješnoj situaciji. Primjerice, ponos, kokoš ili kuća.

Rječnik možete naručiti telefonom: +385921753826 (Katarina Todorcev Hlača)

ili putem e-maila: rinahlaca@gmail.com

Više