Omiljena jela i pića Fjodora Dostojevskog

Scena iz serijskog filma „Dostojevski" (Jevgenij Mironov).

Scena iz serijskog filma „Dostojevski" (Jevgenij Mironov).

kinopoisk.ru
Veliki ruski pisac birao je ovisno o raspoloženju.

Lako je primijetiti da glavni junaci romana Dostojevskog mnogo raspravljaju i razmišljaju, a vrlo malo jedu. Međutim, sjećanja prijatelja i članova obitelji pisca svjedoče o tome da je ruska kuhinja uvijek zauzimala posebno mjesto u njegovom svakodnevnom životu. U kući Dostojevskog neka jela su imala poseban status i njihovo posluživanje bilo je prava svečanost.

 

Ruska kuhinja i neobične navike

Scena iz filma „Dostojevski".
 

Prema sjećanjima Ane Grigorjevne Dostojevske, druge piščeve žene, „muž je volio rusku kuhinju”. Fjodor Mihailovič je često tražio da mu se pripremaju jela koja su u to vrijeme bila popularna u Sankt-Peterburgu. Među njima se izdvajaju: moskovska soljanka (čorba koja za osnovu ima mesnu juhu sa sitno sjeckanom kobasicom, kupusom i kiselim krastavcima), pohani teleći file, rastegaji (pecivo s otvorom s gornje strane i različitom vrstom nadjeva), piroške (posne piroške s graškom, repom, usoljenim gljivama i drugim nadjevom).

Osim toga, Dostojevski je imao dosta originalnih gastronomskih navika. Tako je, prema sjećanjima njegove žene, vrlo volio uz kuhanu kokošku piti toplo mlijeko, a prije nego što bi pojeo neki slatkiš rado bi popio pola čašice konjaka. Kada je bio u melankoličnom raspoloženju, Dostojevski je tražio da na stol iznesu zdjelu juhe, teleći pohani file, čaj i vino. U dobrom raspoloženju radije je jeo sir, orahe, naranče, limun, gljive rujnice, kavijar i francuski senf. 

 

Votka za doručak

Scena iz filma „Dostojevski".
 

Lista neobičnih gastronomskih navika Dostojevskog upotpunjava ispijanje tzv. krušne votke za doručak (vrsta votke od pšenice, popularna u 19. stoljeću).

Piščev jutarnji ritual njegov suvremenik Mihail Aleksandrovič Aleksandrov u svom dnevniku opisuje na sljedeći način: „Došavši jednom kod Fjodora Mihajloviča za vrijeme doručka, vidio sam ga kako pije običnu krušnu votku. Zagrizao bi komad crnog kruha i ispio malo votke iz čašice,  a onda je sve to zajedno žvakao”. Dostojevski je govorio da je to najzdraviji način konzumiranja votke.

 

Ormar za knjige sa slatkišima

Scena iz serijskog filma „Dostojevski".
 

Poznati ruski pisac je obožavao slatkiše i čuvao ih je u specijalnim fiokama u ormaru za knjige u radnoj sobi. Piščeva kćerka Ljubov Fjodorovna Dostojevska se sjeća: „Otac je slatkiše rado jeo danju, a ponekad i noću”.

Ovako je izgledao sadržaj ladica ormara za knjige Dostojevskog: kutije sa smokvama, datuljima, orasima, suhim grožđem i voćnim želeom (ruski žele se u 19. stoljeće pripremao od umućenog pirea od jabuka, šećera i drugog voća), suho crno grožđe, džem, kraljevske suhe šljive (od najslađe i najkrupnije vrste šljiva), pa čak i svježe grožđe.

Osim slatkiša Dostojevski je vrlo volio voće.

 

Ritual ispijanja čaja

Kao i svaki talentirani neurastenik, Dostojevski je neke svoje navike dovodio do krajnosti. Jedna od tih navika bilo je ispijanje čaja. Dostojevski je volio jak crni čaj i pio ga je u velikim količinama, sjedeći za svojim radnim stolom. Dostojevski je bio vrlo zahtjevan kada se radilo o pripremi čaja i zato ga je uvijek kuhao sam. Njegova kćerka tu proceduru opisuje ovako: „Najprije bi isprao čajnik vrelom vodom, potom bi stavio 3 žličice čaja, nalio samo trećinu čajnika vodom i pokrio čajnik maramicom. Tri minute kasnije bi dopunio čajnik vodom i ponovno ga pokrio. Sipajući sebi čaj, tata je uvijek pazio na boju napitka i vrlo često mu se događalo da tren dolijeva čaj, a tren ga izlijeva u zdelu za ispiranje i dodaje vrele vode. Često se događalo da u svoj kabinet odnese čašu, i da se zatim vrati kako bi dolio koncentrat ili razblažio čaj. Tvrdio je: ’Kad sipam čaj izgleda mi da je boja dobra, a kad ga odnesem u kabinet vidim da ne valja’”.

Pisac je za čaj imao posebnu čajnu žličicu i u čašu je dodavao dvije kocke šećera.

*Sjećanja obitelji i prijatelja Dostojevskog na njegove gastronomske navike objavljena su u knjizi Pavla Fokina „Dostojevski bez uljepšavanja”, izdavač: Amfora, 2008.

Više