Kuće u Moskvi koje su generacijama u vlasništvu istih obitelji

Kuća arhitekta Kuznjecova

Točno prije sto godina, pred kraj Srebrnog vijeka, arhitekt Aleksandar Kuznjecov je vilu za svoju obitelj podigao u Mansurovskoj ulici, u centru ruskog glavnog grada. Željezna kapija s ornamentom u obliku sunca, niska sporedna kapija i mali trijem opasan polukružnim nizom niskih stubova. Unutra nizozemska peć, radna soba na galeriji, vitraži i reljefne keramičke pločice. S arhitektom u kući su živjeli njegova žena, sin i kćerka. Svakog proljeća s rijeke Moskve je donošen led koji se čuvao u podrumu. Kuznjecova su posjećivali poznati arhitekt ruske moderne Fjodor Šehtelj i arhitekt konstruktivističkog pravca Konstantin Meljnikov.

Fotogalerija: Sedam zvijezda sovjetske arhitekture koje nikad niste vidjeli

Kuznjecov je nakon revolucije projektirao tvornicu u udaljenom kraju Sovjetskog Saveza. Završio je u zatvoru, jer je krov tvornice bio ravan i navodno je na njega mogao sletjeti neprijateljski avion. Dok je bio u zatvoru, izradio je i projekt za neizgrađenu Palaču Sovjeta. Umiru Staljin, Hruščov, Brežnjev. Smijenjuju se epohe: prošla je perestrojka Gorbačova, raspao se Sovjetski Savez, a četvrt u kojoj se nalazi kuća Kuznjecova prozvan je „zlatna milja“ zbog visoke cijene kvadratnog metra, i u susjedstvo su se doselile nove poznate ličnosti. U kući s niskom sporednom kapijom i dalje živi unuk Aleksandra Kuznjecova, njegova obitelj, ista vinova loza raste po zidovima, loži se ista peć. Kuznjecovi s ne planiraju seliti iz svoje kuće. Kažu: „obiteljsko ognjište se ne prodaje“.

Kuća kiparice Vere Muhine

Nedaleko od Kuznjecovljeve kuće, u Prečistenskoj ulici, nalazi se građevina koja izgleda kao da bi bolje pristajala u Timirjazevskoj ulici, u kojoj se nalazi Akademija za poljoprivredu. Ona, naime, zbog staklenog krova podsjeća na stakleni vrt. To je kuća-atelje Vere Muhine, umjetnice koja je stvorila čuveni kip „Radnik i kolhoznica“. Kuću je Muhina sama projektirala 1947. godine, pretpostavlja se u suradnji s arhitektom Žoltovskim, ideologom „empirea“ Staljinove epohe. Nekada prije revolucije ona je posjećivala balove, a do svoje šezdesete godine već je bila priznata kao živi klasik sovjetske umjetnosti.

Šetnja oko Kremlja

U kući u Prečistenskoj ulici Vera Muhina je provela posljednjih šest godina života. Ovdje su nastali nacrti za spomenik Gorkom, Čajkovskom, kao i za poznatu skulpturu „Mi tražimo mir“, koju su novine nazvale „plakat u kiparstvu“.

Po zidovima okrečenim u žuto, isto kao i prije 70 godina, penje se bršljan. Svakog ljeta rađa jabuka koju je posadila sama umjetnica. Ispred trijema se suši veš današnjih stanara. Danas u kući Vere Muhine stanuje njena unuka s mužem i sinom. Oni kažu da nitko nikada nije htio da ih iseli i kuću pretvori u muzej. Izgleda da kipovi Vere Muhine izazivaju veće zanimanje nego mjesto gde je živjela, na sreću njenih potomaka.

Kuća arhitekta Meljnikova

Biseri Krima – zamci, ljetnikovci i ostala „viteška“ arhitektura

Mnogo je dramatičnija priča vezana za „obiteljsko ognjište“ obitelji Meljnikov. Poznata kuća arhitekte konstruktivističkog stila Konstantina Meljnikova, remek-djelo avangarde, poznata kao „pčelinje saće“, tema je rasprava već više godina. Desetljećima je ova kuća bila skrivena od tuđih pogleda ovdje u Krivoarbatskoj ulici. U njoj je sve to vrijeme živela unuka arhitekt Ekaterina Karinska.

Rijetki sretnici koje bi pristala primiti u kuću ugledali bi nevjerojatan prizor. Stara drvena ograda, iza nje mračno dvorište, napukli zid, ispred ulaza u kuću trijem od dasaka, prljavi prozori. Predsoblje koje je opisano u udžbenicima arhitekture puno je svakakve starudije: od vrtnih kolica do iznošenih kaljača. Na antikvarnoj sofi se igraju deca, tepih iz 20-ih godina prošlog stoljeća pere se usisivačem na vodu.

Ekaterina i njena sestra Elena desetljećima su bile u zavadi sa svojim ocem, sinom Konstantina Meljnikova, slikarem Viktorom Meljnikovom. Zatim su se posvađale između sebe oko toga kome kuća pripada i što se s njom može učiniti. Sudbina kuće rješavala se u brojnim sudskim sporovima. Viktor Meljnikov je u svom testamentu izrazio želju da brigu o kući preuzme država pod uvjetom da se u njoj osnuje memorijalni muzej njegovog oca, u koji će biti prenesen cjelokupan enterijer i arhiva poznatog umetnika. Muzej je osnovan u veljači 2014. godine na inicijativu Državnog muzeja arhitekture.

Ruski tekst na stranicama Gazeta.ru 

Moskovske tajne: Strah i horor u velikom gradu