Zašto je ruski grad Sarov u 40 godina šest puta mijenjao ime?

Ukratko o Sarovu

Sarov se nalazi u Nežegorodskoj oblasti, 370 km istočno od Moskve. U njemu živi manje od 100 000 stanovnika i taj je broj strogo ograničen. Već mnogo godina Sarov je zatvoreni grad u koji čak ni žitelji ove oblasti ne mogu tako lako ući.

Sarov je nastao na rijeci Sarovki još 1706. godine, ali nije odmah postao zatvoreni grad. Do revolucije 1917. godine to je bilo selo koje su hodočasnici rado posjećivali kada su dolazili u poznati manastir prepodobnog Serafima Sarovskog.

Nakon Drugog svjetskog rata, malo naselje u neprohodnoj zabiti privuklo je pažnju Komunističke partije. Partijski je vrh smatrao da selo okruženo močvarama predstavlja idealno mjesto za tajne objekte. Ključni objekti za istraživanje i razvoj nuklearnog i termonuklearnog naoružanja (najvažniji se zvao KB-11) premješteni su u Sarov 1946. godine. Ovdje su se pravila punjenja za aviobombe, krstareće rakete, torpeda i interkontinentalne balističke rakete, a naselje je dobilo oznaku "strogo povjerljivo".

Pored toga što je zatvoren za obične ljude, Sarov je uklonjen i sa sovjetskih geografskih karata i isključen iz svih registara administrativne teritorijalne podjele. U njemu i dalje žive radnici tajnih poduzeća i njihovi rođaci. U grad se može ući samo uz specijalnu dozvolu vlasti ili na poziv rođaka koji u njemu žive. Ulazak nije dozvoljen turistima, osobama s dvojnim državljanstvom i osuđenima za teška kaznena djela po Kaznenom zakonu.

"Stanovnici zemalja Zajednice neovisnih država ne mogu se čak ni zaposliti u Sarovu. U drugim ruskim gradovima oni obavljaju niskokvalificirane i slabo plaćene poslove, a u Sarovu tu vrstu poslova obavljaju žitelji obližnjih naselja. Svakog dana, počevši od 6:00, na posao u Sarov stiže oko 4000 ljudi koji moraju napustiti grad do 22:00, u protivnom se smatra da su prekršili režim", rekao je u intervjuu za "Kommersant" Aleksej Golubev, šef gradske uprave.

U ovom su gradu živjeli i radili tvorci prve sovjetske hidrogenske bombe, akademici Andrej Saharov i Julij Hariton, a također akademik Jakov Zeljdovič, čije se ime i djelo u Sovjetskom Savezu držalo u najvećoj tajnosti.

Tijekom poslijeratnih su godina i grad i njegovi strateški važni zaposlenici toliko uporno skrivani da je grad zbog toga šest puta mijenjao ime.

Nuklearna dolina

Nakon 1946. godine Sarov je imao mnogo kodiranih oznaka. Zvao se "Objekt 550", "Baza 112", "Poslovnica Glavgorstroja u Privolžju" i "Kremljov", a 1954. godine je, prema ukazu o osnivanju tajnih naselja dobio službeno ime Kremljov.

Međutim, nakon šest godina ponovo mu je promijenjeno ime, ovoga puta u "Arzamas-75". Za zatvorene gradove u Rusiji bila su karakteristična imena s brojčanom oznakom, s tim što cifre nisu značile baš ništa (to nije bio 75. Arzamas po redu).

Ali konkretno u ovom slučaju brojčana je oznaka mogla otkriti tajni grad, pa je njegovo ime dobilo mnogo kritika od vlasti. A radi se o tome da je Arzamas bio običan grad koji nije zatvoren i on je zaista postojao – nalazio se 75 km od Sarova. Tvrdilo se da je ova koincidencija sasvim slučajna, ali je ipak, za svaki slučaj, odlučeno da se ime ponovo promijeni.

Opet nakon šest godina (1966.) grad je dobio ime "Arzamas-16" i tako se zvao sve do 1994.

Nakon raspada SSSR-a gradu je 1994. godine vraćeno ime Kremljov koje je nosio samo godinu dana. Naredne 1995. ponovo je postao Sarov i to povijesno ime nosi i danas.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji