Dudinka: Kako se mali sibirski grad pretvorio u put života na Arktiku

Luka u Dudinki je jedinstvena. Riječ je o najsjevernijoj međunarodnoj pomorskoj luci u Rusiji. Zapravo je ona i morska i riječna luka, u koju se šalje i iz koje se otprema teret kako rijekom Jenisej (preko Igarke i Krasnojarska), tako i Sjevernim morskim putem (ima vezu s Murmanskom, Arhangelskom preko Karskog mora i dalje na istok do Azije).

Rad luke u Dudinki omogućen je izgradnjom sjevernog industrijskog centra kao što je Noriljsk. Kako bi usred šumsko-tundrovskog pojasa niknuo veliki industrijski grad, bili su potrebni građevinski materijal, gorivo i sirovine. Sve se to dostavljalo preko luke u Dudinki, koja je tada bila manje naselje na rijeci Jenisej.

Izgradnju luke, kao i grada Noriljska, započeli su zatvorenici Noriljskog logora 1935. godine. Međutim, pedesetih godina prošlog stoljeća, nakon zatvaranja logora, kao i u Noriljsk, i ovdje su doborovoljno počeli dolaziti mladi stručnjaci iz cijele zemlje. U Dudinki danas živi više od 20 tisuća ljudi, a posao svakog desetog vezan je za luku. Posjetili smo ovo zanimljivo mjesto.

Kako radi luka u Dudinki

Sezona plovidbe rijekom Jenisej vrlo je kratka, i praktički se svodi na razdoblje od lipnja do početka listopada. U to vrijeme luka, pored morskih, prima i riječne brodove iz Krasnojarska (udaljen vodenim putem 2000 kilometara) koji dovoze u Dudinku i Noriljsk svježe prehrambene proizvode i neophodnu robu. Čim počne sezona plovidbe, na ulicama se pojavljuju kiosci s povrćem i voćem, a cijene hrane u prodavaonicama znatno padaju. Preko Jeniseja u Dudinku dolaze i putnički brodovi i veliki kruzeri.

A kada se Jenisej okuje ledom, Dudinka prima i otprema samo brodove namijenjene za operacije u arktičkim vodama koji plove Sjevernim morskim putem. Njima se odvoze proizvodi kombinata i u tvornice dovoze gorivo i sirovine neophodne za rad.

Luka radi svakodnevno, osim nekoliko tjedana godišnje. Ovo je jedina luka na svijetu koja u vrijeme visokog vodostaja biva poplavljena. Kretanje leda na Jeniseju počinje krajem svibnja. Prizor je impresivan, ogromne sante leda jure vodom. Ljudi iz čitave okoline dolaze to vidjeti.

Međutim, zaposleni u luci nemaju vremena uživati u ljepoti prizora. Luka u vrijeme visokog vodostaja prestaje primati i otpremati teret, a zaposlenici transportiraju dizalice na specijalno za to namijenjena mjesta na kojima će sačekati da se voda povuče.

Zašto je za luku bolja zima nego ljeto

U sezoni plovidbe u Dudinku dolazi više od pedeset brodova. Onog dana kada smo mi posjetili luku na istovar je čekalo jedanaest brodova, što zahtijeva dan-dva rada, kako su nam objasnili.

Uspjeli smo se ukrcati na kontejnerski brod "Noriljski nikl" (brod za plovidbu arktičkim vodama sedme klase) i porazgovarati s kapetanom.

"Naš se brod ne boji leda visine dva metra. Ali ne plovimo pravolinijski, nego tražimo pukotine, jer se tako lakše prolazi", rekao je kapetan Andrej Šlapak. "Radi se o tome da je na rijeci Jenisej zimi prisutan najmanje tri metra debeo višegodišnji led koji se i sam može kretati."

Da bi se skratili vrijeme i trošak prijevoza, povremeno se u pomoć pozivaju atomski ledolomci. Oni u debelom višegodišnjem ledu prave kanale kojima brod isplovljava u more. Kad snijeg napada, oni se, naravno, zaguše, zato mornari više vole raditi po hladnom vremenu i kada nema snijega. "Izlaskom na led koji plovi nastavljamo kretanje sami", kaže kapetan.

Andrej napominje da su u sjevernim morima česte bure, a naročito je opasno vrijeme u drugoj polovici rujna, kada s burom dolazi i do zaleđivanja. "Tada iščekujemo led, jer u ledu nema toliko ljuljanja", rekao je on.

Brod "Noriljski nikl" najčešće ide za Murmansk i Arhangelsk, ali postoji i linija za Kinu, uostalom, Sjeverni morski put najkraći je put kojim se iz Europe stiže u Aziju. "Ispostavilo se da se do Kine ljeti može stići za samo dva tjedna", napominje kapetan. Jasno je da se to vrijeme produžava kada ima leda.

U prosjeku posada na moru provodi pet dana, a u smjeni radi ukupno dva mjeseca, nakon čega je mijenja druga ekipa.

Unutrašnjost broda prilično je prostrana, moderna i vrlo udobna. Postoji i soba za odmor sa sofom, televizorom i stolom za stolni tenis, kao i manja teretana i sauna. Međutim, najviše nas je oduševilo mnoštvo cvijeća u teglama, o kojem brinu mornari. Kapetan napominje da se mnoge kolege na brodu pasionirano bave uzgojem cvijeća, a on se trudi zalijevati ga na vrijeme.

Prijestolnica Tajmira

Za razliku od Noriljska, Dudinka je staro naselje. Osnovao ga je 1667. godine kao mjesto za zimovanje "strelec" (vojnik) Ivan Sorokin iz trgovačkog grada Mangazeje, kada je s malim odredom krenuo ubirati porez (jasak).

Dudinka je danas administrativni centar Tajmirskog Dolgano-Neneckog rajona Krasnojarskog kraja. Teritorij je ogroman i po površini veći od bilo koje europske zemlje, samo što na Tajmirskom poluotoku živi svega 30 tisuća ljudi, od kojih dvije trećine u Dudinki (Noriljsk je poseban rajon). Druga naseljena mjesta su Hatanga, Dikson i Karaul, razbacana i udaljena stotinama kilometara jedna od drugih.

Kada se nađete u Dudinki, nemate osjećaj da ste u provinciji, nego istinskoj prijestolnici, ovdje ima svega. Prodavaonice, kina, punktovi dostavne službe, ali i ledena arena, jedina na svijetu iza Polarnog kruga. U gradu se održava međunarodno natjecanje u curlingu.

U Dudinki, bez obzira na njenu bogatu povijest, nisu sačuvane stare kuće. Najveći broj zgrada u stambenim dijelovima grada čine sovjetske panelne zgrade, građene na šipovima, ukopanim u permafrost. Kako bi se tijekom duge zime ljudima poboljšalo raspoloženje, pročelja su obojena živim bojama. Po lijepom vremenu mještani vrijeme provode i u Parku avijatičara, gdje je izložen An-24, koji je prije 20 godina prevozio ljude u Krasnojarsk, Hatangu i Dikson.

Osim Rusa koji čine više od polovice stanovnika Tajmira, ovdje žive pripadnici pet sjevernih naroda: Dolgani, Neneci, Nganasani, Evenki i Eneti. U Dudinki izlazi dnevni list "Tajmir", u kojem se objavljuju vijesti ne samo na ruskom, nego i na jezicima tih sjevernih naroda.

Postoji i lokalni zavičajni muzej, jedan od najvećih i najzanimljivijih na Arktiku. Zbirka muzeja broji 90 tisuća najrazličitijih eksponata.

Izloženi su i predmeti za svakodnevnu upotrebu koji su precima suvremenih Tajmiraca nekoć pomagali da prežive u tom surovom području, među kojima su i šamanske ritualne daire i maske. Jedan od katova posvećen je sovjetskoj povijesti Tajmira i polarnim istraživačima. A može se vidjeti i mamut Ženja, koji ima oko 45 tisuća godina. Znanstvenici su na njemu pronašli tragove oruđa napravljenih ljudskim rukama. A to govori da su na Arktiku ljudi živjeli mnogo prije nego što možemo i zamisliti.

Dudinka je od Noriljska udaljena 90 kilometara šumsko-tundrovskim predjelom, močvarama i permafrostom. Ni jedan ni drugi grad nisu povezani kopnenim putem s drugim regijama Rusije. Ali su zato Dudinka i Noriljsk vezani željezničkom prugom, jednom od najsjevernijih na svijetu. Izgrađena je 1937. godine, i do kraja 1990-tih njom su prometovali samo obični prigradski električni vlakovi. Danas se koristi isključivo za dostavu tereta. Ali o tome ćemo u narednom tekstu.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji