Legendarni neboderi Moskve: Zgrada-metro koja se morala "zamrznuti"

Putovanja
EKATERINA SINELJŠČIKOVA
Nema mnogo zgrada na svijetu koje se mogu pohvaliti vlastitim ulazom u metro. Ovo je priča o Staljinovom neboderu na trgu Crvena vrata (Krasnie vorota).

Lokacija: Ulica Sadovaja-Spaskaja 21

Godina izgradnje: 1947.-1953.

Što se nalazi u zgradi: Stambeni kompleks, administrativni kompleks, ulaz u stanicu metroa

Kako je sagrađena?

Temelj za ovu zgradu, kao i za sve ostale "Staljinove nebodere", postavljen je 1947. godine na 800. godišnjicu osnivanja Moskve. Mjesto za izgradnju nije bilo odabrano slučajno.

U 19. stoljeću na mjestu nebodera nalazila se kuća ruskog pjesnika Mihaila Ljermontova i crkva Tri jerarha, u kojoj je pjesnik kršten. A onda su tu do 1927. stajala Crvena vrata, tj. velika trijumfalna vrata posvećena pobjedi ruske vojske u Poltavskoj bici. Vrata su srušena radi izgradnje novog velikog trga, koji se zvao Ljermontovljev trg. On i danas nosi pjesnikovo ime, a Staljinov je neboder dobio naziv "zgrada na Crvenim vratima" u znak sjećanja na nekadašnja trijumfalna vrata.

Po projektu je planirano da u zgradi bude ulaz u metro. Prije toga nijedan od sedam Staljinovih nebodera nije predviđao tako smjelo rešenje. Arhitekti Aleksej Duškin i Boris Mezencev shvaćali su da će kombiniranje višekatnice i ulaza u metro biti vrlo složen zadatak, između ostalog i zbog nestabilnog moskovskog tla, vibracija i sl. Međutim, sve je dodatno još više zakomplicirano činjenicom da se ulaz u metro i temelji nebodera grade istovremeno (obično se prvo grade svi podzemni objekti, a zatim se gradi sama zgrada nad njima). Naime, sovjetsko rukovodstvo nije htjelo izgubiti dragocjeno vrijeme (za takve radove trebalo je godinu i pol dana) i odlučilo se za nevjerojatan eksperiment.

Zamrznuti "toranj u Pisi"

Kada su graditelji počeli kopati tunel za metro, vidjeli su da se iskopana jama istog trenutka puni podzemnim vodama, a temelj samog nebodera trebalo je podići u neposrednoj blizini predvorja buduće stanice metroa. Tada su inženjeri "Metrostroja" došli do neobičnog rješenja i odlučili zamrznuti svu podzemnu vodu u zemljištu do završetka izgradnje samog nebodera.

Iskopali su 230 bunara dubine 27 metara i spustili u njih specijalne stupove za zamrzavanje zemljišta koji su održavali temperaturu podzemne vode na -20 stupnjeva Celzija. To je dovelo do izdizanja tla (zapremina zemljišta povećala se zbog vode koja se širi pri hlađenju i prelasku u led), a Duškin i Mezencev imali su u vidu tu činjenicu. Zato su počeli graditi neboder pod nagibom, da, kada se voda u zemlji odmrzne, ne dođe do rušenja zgrade uslijed pomicanja težišta.

Tako se i dogodilo, 1950. godine, kada se voda u zemljištu počela otapati, već sagrađeni neboder pod vlastitom je težinom zauzeo pravilan položaj.

Moderni stanovi i vlastiti ulaz u stanicu metroa

Neboder je zajedno sa šiljkom visok 138 metara i ima 23 kata. Vanjska dekoracija, kao što je i priličilo ambicioznim projektima Staljinovog doba, izrađena je od najskupljeg i najkvalitetnijeg materijala – od prirodnog vapnenca i crvenog granita, dok je unutrašnjost urađena mnogo skromnije nego u drugim neboderima.

U centralnom predvorju, umjesto granita i mramora, korišten je nehrđajući čelik jer je praktičan, a razni ukrasi (kao što su panoi za dekoraciju zidova i stropa) nisu ni postavljeni.

Zato su stanovi, kao i u drugim neboderima, bili opremljeni najnovijom tehnikom: hladnjacima, ugradbenim namještajem, sudoperom s drobilicom za krupni otpad. Imali su moderan sustav ventilacije i filtriranja prašine, a temperatura unutar zgrade mijenjala se ovisno o godišnjem dobu.

Trenutno glavni dio prostorija u neboderu zauzima korporacija "Transstroj", a na jednom od katova otvoren je restoran "Ljermontov", u znak sjećanja stanovnika Moskve na mjesto gdje se nekad nalazila pjesnikova kuća. Stanica metroa "Crvena vrata" ("Krasnie vorota") i dalje je u funkciji i, kako je i bilo planirano, u nju se ulazi iz zgrade.