U čemu je razlika između Krajnjeg sjevera, Ruskog sjevera i Zapolarja?

Sjever u Rusiji nije uvijek geografski pojam. Često ima veze s poviješću ili čak ekonomijom.

Ruski sjever se odnosi na kulturu i povijest

Što zamišljate kada čitate o Ruskom sjeveru? Vjerojatno ogromne drvene kuće, stare veličanstvene crkve, guste šume prepune borovnica i arktičkih malina, hladne rijeke stijenovitih obala. Sve u svemu, tako i je. Ali najvažniji su ljudi koji tamo žive.

Prvobitno je pojam Ruskog sjevera nastao krajem XIX. stoljeća u zapisima arhangelskog gubernatora kao oznaka kulture ljudi na sjeverozapadu Rusije. Zatim je izraz korišten u književnosti i znanstvenim istraživanjima. Stanovnici Ruskog sjevera zaista su povezani zajedničkom kulturom, načinom života, posvećeni su očuvanju starih običaja i imaju sličan govor, takozvano „okanje“, odnosno, izgovaraju „o“ čak i kada nije pod naglaskom (po pravilu ruskog jezika nenaglašeno „o“ se izgovara kao „a“).

Osim toga, imaju sličnu kuhinju (uglavnom jednostavna i hranjiva jela od ribe) i slične zanate. Mnogi od stanovnika Ruskog sjevera potomci su Pomora (ili suvremeni Pomori).

Teritorijalno naseljavaju obale Barentsovog i Bijelog mora, kao i rijeke Sjeverne Dvine. Granice Ruskog sjevera ne poklapaju se uvijek s administrativnim granicama ruskih regija. One djelomično obuhvaćaju Arhangelsku, Murmansku, Jaroslavsku, Kirovsku, Lenjingradsku oblast, kao i republike Kareliju i Komi i Nenjecki autonomni okrug.

U potpunosti Ruskom sjeveru pripada Vologodska oblast, a grad Vologda se smatra za srce ove kulturološke regije.

Krajnji sjever se odnosi na surove uvjete života

Pojam Krajnjeg sjevera nastao je u SSSR-u tridesetih godina kako bi se označili rajoni s teškim uvjetima života. Glavni kriterij je bio otežana pristupačnost, nepostojanje prometne veze s drugim regijama tokom čitave godine. Osim toga, tu vladaju vječni snijeg i led, tlo nije plodno, a zime su duge.

Takvim rajonima pripadaju teritoriji iza polarnog kruga, Daleki istok, dio Urala, neki rajoni Južnog Sibira (udaljena naselja Tuve i Altaja). I mada oni geografski nisu svi na sjeveru, na zakonodavnom nivou pripadaju Krajnjem sjeveru.  Tako ispada da Krajnji sjever zauzima oko 70% teritorija zemlje!

Usprkos tako ogromnom teritoriju, na Krajnjem sjeveru živi manje od 12 milijuna stanovnika, odnosno samo 7 % stanovništva Rusije. Ali za njih su predviđeni specijalni programi podrške. Tu pripadaju takozvani „sjeverni koeficijent“ (dodatak stažu), dodatni odmor, plaćanje prijevoza do mjesta odmora jednom u dvije godine, plaćeno preseljenje za odlazak na rad u rajone Krajnjeg sjevera.

Također, svake godine uoči zimske sezone (koja počinje sredinom jeseni ili ranije) država organizira „sjeverno opskrbljivanje“. U udaljene rajone tada se prebacuju energenti, lijekovi, namirnice, roba za svakodnevnu upotrebu. Naravno, ima i privatnih dobavljača.

Zapolarje čine teritoriji iza polarnog kruga

A pod Zapolarjem se podrazumijevaju upravo oblasti sjeverno od polarnog kruga. Među njima su teritoriji Murmanske oblasti, Nenjeckog autonomnog okruga, Jamalo-nenjeckog autonomnog okruga, sjever Krasnojarskog kraja (grad Noriljsk), grad Vorkuta u Republici Komi i druge. Tu spadaju kako dijelovi kopna, tako i veliki broj otoka u Sjevernom ledenom oceanu, uključujući nenaseljena.

Preko Arktika prolazi Sjeverni morski put, odnosno najkraći put između Europe i Azije preko Sjevernog ledenog oceana. Također, ovdje se nalaze bogate rezerve slatke vode i ruda. Osim Rusije, polarne teritorije posjeduju SAD, Norveška, Kanada i Danska. Gornja granica je Sjeverni pol, a dimenzije sektora i prava na korištenje vodenih površina regulirani su međunarodnim konvencijama.

Osim toga, u Rusiji je početkom 2000-ih uveden pojam Arktičke zone. To je posebna ekonomska zona u kojoj investitori imaju određene olakšice. Njoj pripadaju, osim oblasti Zapolarja i neki teritoriji južno od polarnog kruga, na primjer, grad Arhangelsk.

A postoje li teritoriji na koje se odnose svi ovi pojmovi?

Naravno, u Rusiji postoje i takva mjesta koja se nalaze iza polarnog kruga u udaljenim regijama, a čuvaju stare ruske običaje. To su, na primjer, stara sela Osino i Velikovisočnoje u Zapolarnom rajonu Nenjeckog autonomnog okruga, osnovana u XVI. stoljeću. U Murmanskoj oblasti to su sela Umba i Varzuga, osnovana sredinom XV. stoljeća.