Antarktika je kontinent koji je posljednji otkriven, prije samo 203 godine. Međutim, stići do najhladnijeg mjesta na Zemlji samo je prvo u nizu iskušenja. "Pustiti korijene" u tim predjelima nije ništa manji izazov. Za to je bilo potrebno još gotovo 80 godina.
Lokalne znanstvene stanice imaju važnu ulogu, tu se prikupljaju podaci o klimi na Zemlji, arktičkoj fauni, promjenama magnetnog i električnog polja u atmosferi, ali i konstantno vrše meteorološka promatranja. Kopneni se dio smatra markerom globalnih promjena u spomenutim sferama, budući da je najudaljeniji od industrijskih centara i proizvodnje.
Rusija ima sedam ovakvih stanica, a to su "Vostok", "Mirni", "Bellingshausen", "Novolazerevska", "Progres", "Ruska" i "Molodjožna". I svaka je od njih iz nekog razloga značajna.
"Mirni", prva sovjetska stanica
Nikita Nazarov/Sputnik
Stanica je osnovana 1956. godine u vrijeme prve sovjetske ekspedicije (ime je dobila po jedrenjaku koji je otkrio kontinent). Razumljivo, postala je glavna baza za istraživanje, odakle je krenulo upravljanje i oprema svih kasnijih stanica. U početku je ovdje živjelo između 150 i 200 polarnih istraživača, ali je njihov broj posljednjih godina spao na 15 do 20. Upravljanje drugim stanicama preneseno je na moderniju stanicu "Progres".
"Vostok", najpoznatija istraživačka stanica
Aleksej Nikoljskij/Sputnik
Podignuta je u prosincu 1957. godine za vrijeme druge sovjetske antarktičke ekspedicije. Jedino se ona nalazi gotovo u samom centru kontinenta (sve ostale su na obalama zaljeva i priobalju), u ekstremno hladnoj točki. Godine 1983. ovdje je izmjereno 89,2 stupnjeva ispod nule. Debljina leda ispod stanice dostiže 3700 metara, a neposredno ispod stanice i tog ledenog oklopa nalazi se najveće na Antarktici subglacijalno reliktno jezero Vostok. Zahvaljujući jezeru stanica je postala poznata u cijelom svijetu.
Otkrili su ga sovjetski znanstvenici i to je prava "vremenska kapsula", jezero koje se ne ledi izolirano je od vanjskog svijeta milijunima godina. Znanstvenici očekuju da će proučavajući jezero odgovoriti na pitanja o nastanku života na Zemlji i drugim planetima.
"Novolazarevska", stanica s ruskom parnom kupelji
B. Kuvšinov/Sputnik
Od osnivanja 1961. godine pa sve do naših dana mjesto je na kojem turisti presjedaju na putu prema Južnom polu. Oni se tu aklimatiziraju uživajući u promatranju gotovo vanzemaljskih pejzaža. U dolini se nalaze "goli" brežuljci visoki dvjestotinjak metara s jezerima čistim kao suza između njih.
Izuzetno atraktivna postala je 2007. godine kada je dobila jedinu rusku kupelj na Antarktici.
"Molodjožna", nekadašnja prijestolnica Antarktike
Aleksej Kudenko/Sputnik
Dugo je bila neslužbena prijestolnica sovjetske Antarktike, budući da je 1962. godine ovdje izgrađen praktički manji grad. Stanica je obuhvaćala sedamdesetak građevina s ulicama, stambenim kompleksima, znanstvenim laboratorijima, naftnim skladištem i aerodromom, na koje su mogli slijetati veliki putnički avioni. Zimi, kada je najmanje naseljena, tu je bivalo oko 500, a ljeti najviše 1400 ljudi.
Stanica koja je funkcionirala čitave 1999. godine privremeno je obustavila rad, a 2006. uveden je sezonski režim rada.
"Bellingshausen", istraživačka stanica s crkvom
Nikita Nazarov/Sputnik
Podignuta je 1968. godine, a ime dobila po Fabianu Bellingshausenu, ruskom admiralu i jednom od polarnih istraživača koji su otkrili Antarktiku. Nalazi se na Otoku kralja Đure, jednom od klimatski najugodnijih mjesta na ovim prostorima, Temperatura u najhladnijem mjesecu, a to je kolovoz, kreće se između šest i sedam stupnjeva Celzija, što je i razlog zbog kojeg su ruski istraživači stanicu nazvali "toplicama". Na Bellingshausenu ni u zimskim mjesecima kada se na stanici nalazi izuzetno mali broj istraživača nije dosadno, u blizini su susjedi, čileanska stanica "Frei" i kineska "Changcheng".
Aleksej Kudenko/Sputnik
Antarktičke "toplice" od 2004. godine imaju i svoju drvenu crkvu, koja slovi za najjužniju aktivnu pravoslavnu crkvu na svijetu.
"Ruska", područje s najjačim vjetrovima
TASS
Osnovana je 1980. godine, a već tijekom prve godine rada bilo je jasno da je izgrađena na jednom od najsurovijih područja čak i za Antarktiku. Ovdje pušu snažni olujni vjetrovi brzine i preko 70 metara u sekundi. Vjetar može početi puhati neovisno o tome koje je godišnje doba i zna trajati po nekoliko tjedana. Upravo je zato stanica i dobila epitet najvjetrovitijeg područja. Situacija u vezi s ledom tako je složena da brodovi imaju svega tri tjedna godišnje da pristanu uz obalu. Stanica je, ipak, važna, jer je područje zapadne Antarktike, gdje se nalazi, jedno od najmanje proučenih. U blizini nema nijedne naseljene točke.
"Progres", moderni centar ruskog prisustva na Antarktici
Aleksej Kudenko/Sputnik
Stanica je izgrađena 1989. godine, noseći i dan-danas svoje ima s puno dobrih razloga, budući da je upravo ona najbolje opremljena. Riječ je o ključnoj ruskoj polarnoj stanici s novim kompleksom za boravak tijekom zime, sportskom dvoranom, saunom, stolovima za stoni tenis i bilijar, sobama i, naravno, modernim laboratorijima.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji