Čukotski autonomni okrug najistočnija je regija Rusije i Euroazije, pravi kraj svijeta. I jako se razlikuje od svih ostalih dijelova zemlje. To je poluotok pokriven tundrom i vječitim ledom između Čukotskog i Beringovog mora. Veći dio regije nalazi se iza polarnice, gdje vladaju neprekidna hladnoća, vjetar i kiše, ali neugodno vrijeme regija nadomješta nevjerojatnim živopisnim okruženjem kakvo nećete naći nigdje drugdje na svijetu.
Možda mislite da je tundra dosadna, monotona ravnica? Razmislite malo bolje! Pogledajte, tu su brda, rijeke i mnogo biljnog svijeta. Tundra je mjesto gdje nomadskim životom žive goniči sobova.
Hladna rijeka protječe između brda u tundri s močvarama i jezerima u blizini.
Beringovo more u magli. Hladno i uzburkano more razdvaja Aziju od Sjeverne Amerike. Njegove vode možete vidjeti samo ljeti. Preostali dio godine pokriveno je ledom.
Ogromni morževi domaćini su u Beringovom moru. Oni imaju omiljena mjesta gdje se okupljaju u grupama i riču, razgovarajući među sobom. Ne, to nisu mjesta na obali, nego u samom moru.
Čukotsko more koje zapljuskuje poluotok na sjeveroistoku i dio je Arktičkog oceana još je hladnije od Beringovog. Led se tu ne topi čak ni ljeti, ali to bijelim medvjedima ne smeta.
Na Čukotki se nalazi najistočnija točka Rusije (i Azije), rt Dežnjov. Dobio je ime po kozačkom istraživaču Semjonu Dežnjovu. Ovdje saznajte više o tome kako izgleda kraj svijeta.
Možda izgleda nevjerojatno, ali usred tundre i vječitog leda nalaze se vreli podzemni izvori. Oni su smješteni 15 kilometara od sela Lorino na istoku Čukotskog poluotoka. Dva se izvora nalaze jedan pored drugog, imaju različitu temperaturu, koja varira od 40 do 60 stupnjeva Celzija.
Wrangelov otok na sjeveroistoku Čukotke nalazi se između zapadne i istočne hemisfere. Preko njega prolazi 180. meridijan, koji dijeli vrijeme na danas i sutra (službeno je datumska linija pomaknuta na rusko-američku granicu). Međutim, ne možete prošetati s jednog na drugi kraj otoka, jer je nenaseljen. Wrangelov se otok često naziva "otok bijelih medvjeda".
Međutim, 180. meridijan prelazi i preko Čukotke. Ovako izgleda taj kraj.
Presušeno korito rijeke duž brda u blizini 180. meridijana.
Čukotska brda u tundri iz helikoptera.
Ovo je Kitova aleja na otoku Itigran u Beringovom moru. Mjesto je pokriveno ostacima lubanja i viličnih kostiju grenlandskih kitova. Aleja potiče iz 14.-16. stoljeća i smatra se da je to bilo staro eskimsko svetilište. Otkriveno je tek 1976. godine.
Put do napuštenog sela Iuljtin koje se nalazi iza polarnice. Tridesetih godina tu je otkriveno jedno od najvećih na svijetu nalazišta kositra, volframa i molibdena. Devedesetih godina je zbog krize vezane za raspad SSSR-a prekinuta industrijska proizvodnja, poduzeća su bankrotirala, a ljudi napustili selo.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
