Nakon Drugog svjetskog rata Sovjetski Savez bio je priznati svjetski lider u projektiranju i proizvodnji vojnih podmornica, ali tek krajem osamdesetih, uoči raspada zemlje, u njemu su počeli razmišljati o stvaranju turističke podmornice.
Prva sovjetska podmornica za turističke ekskurzije, "Neptun", porinuta je u Severodvinsku 18. rujna 1990. godine, a na ljeto naredne godine testirana je u Bijelom moru.
"Neptun" je bio dug 28 metara i širok 4 metra. Kada bi zaronila na dubinu od 40 metara (maksimum joj je bio 60 metara), podmornica se mogla kretati brzinom do 2 nautička čvora (3,7 kilometara na sat). Međutim, nikada nije izlazila u more po lošem vremenu s većim valovima.
Posadu su činile tri osobe: kapetan, mehaničar i stjuard-vodič. "Neptun" je mogao primiti do 40 putnika, na čijem su raspolaganju bila 22 prozora za promatranje. Podvodna ekskurzija trajala je jedan sat.
Turistička podmornica, testirana u hladnim sjevernim vodama, trebala je biti korištena u toplom Karipskom moru. Zato su 1992. godine Konstruktorski biro "Rubin" i Sjeverno poduzeće za strojogradnju ("Sevmaš") potpisali ugovor s talijanskom kompanijom "Cortina", koja je posjedovala turistički kompleks na jednom karipskom otoku.
Nakon nekoliko godina rada u egzotičnoj regiji, "Neptun" se vratio na sjever zbog popravka i unapređenja. Ali vlasnici su procijenili da projekt više nije isplativ i odustali od daljeg korištenja podmornice.
Prva (i posljednja) sovjetska turistička podmornica ostavljena je da tavori u Severodvinsku tijekom mnogo godina. Nedavno se, međutim, pojavila ideja da se prebaci u Moskvu i pretvori u kafić-muzej.