Rusija ima svoj vlastiti "toranj u Pisi" (FOTOGRAFIJE)

Ovo je Sjujumbikin toranj u Kazanju, glavnom gradu ruske republike Tatarstana. Vrh mu je nagnut dva metra u stranu, dok je vrh tornja u Pisi nagnut 3,9 metara, a visina im je ista – 58 metara. Nagib ovog tornja nije toliko izražen kao nagib njenog "subrata po nesreći" u Italiji (postoji li uopće u svijetu još neki toranj s tolikim nagibom?!), ali i to je dovoljno da se napravi fotografija na kojoj jednu ruku postavite tako kao da zadržavate toranj da ne padne!

Ne zna se kad je toranj podignut, a istraživači imaju različita objašnjenja njegovog nagiba. Temelj Sjujumbikinog tornja već je stoljećima učvršćen hrastovim šipovima koji su zabijeni u zemlju. Vjerojatno je kula nagnuta na onu stranu gdje je drveni temelj dublje utonuo u zemlju.

Legende vezane za toranj

Sjujumbikin toranj zapravo je kula stražara napravljena od cigala, s vratima. Nalazi se u centru Kazanjskog kremlja. S nje se mogao vidjeti čitav grad. Povjesničari ne znaju točno koje je godine kula podignuta. Prvi se put spominje 1703. godine, i upravo zbog te činjenice postoji nekoliko legendi posvećenih njenom nastanku.

Ivan Grozni je 1552. godine prisajedinio Rusiji muslimanski Kazanjski Kanat (i čuvena crkva Vasilija Blaženog u Moskvi podignuta je povodom tog velikog događaja). Zauzevši grad Kazanj 1552. godine, ruski je car naredio da se kanova džamija sruši i da se na njenom mjestu podigne pravoslavna crkva.

Stari Tatari tu su kulu zvali "kanov minaret". Prema jednoj legendi, kula je nastala preuređivanjem minareta te džamije, podignute po naredbi tatarske vladaricee Sjujumbike iz Kazanja u znak sjećanja na njenog muža, kana Safa-Gireja (i zbog toga se ona sada zove Sjujumbikin toranj).

Ali postoji i legenda prema kojoj je kula podignuta po naredbi Ivana Groznog poslije osvajanja Kazanja (možda upravo s ciljem da ostavi dojam na Sjujumbiku), te da kula ima sedam katova koji simboliziraju sedam dana, koliko je trajala njena izgradnja... To zaista zvuči kao legenda, ali šatorasta konstrukcija (piramida) zaista nalikuje na konstrukcije ruskih crkva podignutih u 16. i 17. stoljeću.

Većina suvremenih povjesničara smatra da je kula podignuta krajem 17. i početkom 18. stoljeća kao stražara s koje se motrilo na neprijatelje ili ustanike koji su mogli ugroziti grad.

"Krivi" simbol Kazanja

Danas je Sjujumbikin toranj jedan od prepoznatljivih simbola Kazanja. Arhitekt Aleksej Ščusev odrazio je njegovu siluetu prilikom projektiranja Kazanjske željezničke stanice u Moskvi.

Historijat šiljka ovog tornja pokazuje koliku važnost on kao simbol ima za ovaj grad. Na samom je vrhu tornja 1730. godine postavljen dvoglavi orao, službeni simbol Ruskog Carstva. Međutim, u ranom sovjetskom periodu umjesto njega je postavljen polumjesec, a toranj je svečano vraćen muslimanskoj zajednici Kazanja kao spomenik nacionalnog povijesnog i kulturnog nasljeđa. Tijekom 1930-ih intenzivirana je antireligijska kampanja, pa je polumjesec uklonjen, ali je poslije raspada SSSR-a ponovo vraćen.

Istovremeno je tijekom 1990-ih u Kazanjskom kremlju rekonstruirana legendarna kanova džamija, koja je bila srušena po naredbi Ivana Groznog. Džamija Kul-Šarif sada je također popularni simbol Kazanja.