Ovaj je grad stoljećima naoružavao Rusiju

"Tula je stoljećima oružje kovala, i sama je počela nalikovati na pušku" – ovo su stihovi iz stare sovjetske vojničke pjesme, koja je u cjelini posvećena čuvenom ruskom gradu oružara. Teško je navesti neki ratni konflikt u povijesti Rusije u posljednjih tristo godina u kojem nije korišteno oružje kreirano u Tuli.

Tula, 200 kilometara južno od Moskve, svoj je povijesti put započela u 12. stoljeću kao mala tvrđava izgubljena u gustim šumama Rjazanjske kneževine. Godine 1503. kao već poveći grad priključena je Velikoj moskovskoj kneževini, gdje je korištena kao štit protiv prodora Krimskih Tatara.

1521. godine u gradu je završena izgradnja kamenog utvrđenja, koje je otada više puta uspješno izdržalo brojne neprijateljske napade. Godine 1552. Tulu je opsjedala vojska krimskog kana Devleta I. Gireja od 30 tisuća vojnika, koja "je napadala čitavog dana i iz topova udarala po gradu i ognjenom đuladi i strijelama gađala grad, da su se na mnogim mjestima kuće u gradu zapalile". Tatari su se pokušali probiti do srca ruskih zemalja i spriječiti cara Ivana IV. Groznog da krene u pohod na Kazanj. Međutim, herojska obrana stanovnika Tule poremetila im je planove.

Sredinom 17. stoljeća granica ruske države pomaknuta je ka jugu, ostavivši Tulu u dubokoj unutrašnjosti zemlje. Blizina prijestolnici, dobar položaj na križanju trgovinskih puteva i bogata nalazišta rude željeza omogućili su gradu da postane veliki industrijski centar. Po želji cara Fjodora Aleksejeviča tu su se nastanili brojni kovači koji su izrađivali oružje za cara.

15. veljače 1712. godine car Petar I. naredio je da se u Tuli "sagrade tvornice u kojima bi se moćne puške i pištolji rezali i strugali, a sablje i noževi vodom oštrili". Tako je osnovana najstarija tvornica oružja u Rusiji, čiji su proizvodi ubrzo počeli pristizati u ruke ruskih vojnika u borbama protiv Šveđana.

Tijekom Domovinskog rata 1812. godine i Prekograničnog pohoda ruske vojske 1813.-1814. godine tulski oružari na front su isporučili oko 600 tisuća pušaka. Preko polovine svih pušaka i gotovo svi mitraljezi ruske vojske u periodu Prvog svjetskog rata proizvedeni su u Tuli.

U Tulskoj tvornici oružja u različito doba radili su takvi majstori oružarstva kao što su tvorac čuvene puške Mosin-Nagan (model iz 1891. godine) Sergej Mosin, konstruktor pištolja TT i puške SVT-38/40 Fjodor Tokarev, kao i autor jednog od osnovnih mitraljeza Crvene armije u vrijeme Drugog svjetskog rata Vasilij Degtjarov. Pritom je posljednji također rođen u Tuli u obitelji oružara.

Osim proizvodnje masovnog oružja vješti tulski majstori pravili su i pojedinačne primjerke po specijalnim narudžbama. Prava umjetnička djela bile su svečane i lovačke puške ukrašene zlatom, srebrom, slonovačom i sedefom, načinjene za potrebe carskog dvora i rukovodstva Sovjetskog Saveza.

Tula i dalje nastavlja naoružavati rusku vojsku. U gradu i oblasti nalazi se 25 aktivnih obrambenih poduzeća. Prepoznatljivi proizvodi tulskih oružara danas su, između ostalog, protuzračni raketno-topovski sustav "Pancir-S1", ručni raketni bacač "Šmelj" i višecijevni bacač raketa "Smerč".