Kako Jakuti slave Novu godinu u jeku ljeta

"Uruj-ajhal! Uruj-tuskul!" – radosno uzvikuje gomila ljudi u jakutskim narodnim nošnjama i istovremeno se počinje kretati u divovskom kolu koje se naziva "osuohaj". Na jakutskom ovi uzvici prizivaju sreću i blagostanje u narednoj godini. A osuohaj je ples-molitva suncu, koji simbolizira protok života. Najprije lagano, a zatim sve brže i brže, tako da vam se čini da će se noge plesača odvojiti od zemlje, a njihove duše uzletjeti ka nebu.

Susret onih koji su preživjeli zimu

Grad Jakutsk je, premda veoma udaljen od Moskve (let do njega traje preko 6 sati), suvremen i razvijen. Za njega se ne može reći da je provincija. Tu se nalaze velike kompanije za proizvodnju dijamanata (i rijetke su djevojke koje nemaju bar par dijamantnih naušnica), prvi IT-park na Dalekom istoku Rusije (među Jakutima ima mnogo programera igara i aplikacija) i arktički inovacijski centar, gdje znanstvenici proučavaju vječni led. Mladež prati korejsku pop kulturu, vozi japanske automobile s desnim volanom, sluša jakutski rep, pije popularnu plavu machu (japanski napitak od zelenog čaja) s ledom i naručuje ramen (japanska juha s rezancima) u ugodnim restoranima.

Ali s približavanjem jakutske Nove godine sve se to mijenja do neprepoznatljivosti. Praktički se svi Jakuti tada sjete svoje poganske religije, skidaju traperice, oblače narodne nošnje i odlaze na slavlje.

Od davnina se Jakuti na ovaj dan okupljaju na određenom mjestu kako bi se poslije duge i surove zime ponovo vidjeli s rođacima. Jakutija je inače najhladnija regija u Rusiji. Zimi se tu temperature često spuštaju do -50 stupnjeva i da bi čovjek preživio, mora mnogo raditi. Tek kad počne ljeto ljudi mogu malo predahnuti i uživati u životu.

Sama riječ "Isiah" može se prevesti kao "obilje". Ovaj se praznik slavi svake godine u svim rajonima (ulusima) Jakutije na dan ljetne dugodnevice. Ovaj običaj nikada nije prekidan, samo su u sovjetsko doba proslave bile nešto skromnije. Neki Jakuti uspijevaju iste godine posjetiti nekoliko proslava, jer se one održavaju u razmaku od nekoliko dana.

Proslava u Jakutsku najpopularnija je i najmnogoljudnija. U pravilu se održava prvog vikenda poslije 21. lipnja (ove godine 25.-26. lipnja). U prijestolnicu Jakutije sjati se tada preko 200 tisuća ljudi! A to je svaki peti stanovnik republike! Proslava se održava u etnografskom kompleksu "Us Hatin" ("Tri breze"), oko 25 kilometara sjeverno od Jakutska. Prema predaji, upravo su na tom mjestu živjeli preci naroda Saha, kako sebe nazivaju Jakuti. Čitavo etno selo, koje više podsjeća na grad i može primiti preko 250 tisuća ljudi, sagrađeno je isključivo radi godišnje dvodnevne proslave. Sve preostalo vrijeme ono je zatvoreno.

Pročišćenje, blagoslov i jakutski narodni sportovi

"Ovaj smo praznik čekali tri godine, jer se za vrijeme pandemije održavao online", radosno kažu dvije prijateljice i nude nam da probamo kumis, fermentirani napitak od kobiljeg mlijeka. "Zajedničko ispijanje svježeg kumisa kod nas je simbol kraja zime. Radujemo se što imamo mlijeko, hranu, što smo preživjeli zimu i skupljamo snagu za sljedeću godinu", objašnjavaju one.

Vani je preko 30 stupnjeva Celzija, ali one su došle ne samo u dugim zatvorenim haljinama i s kapama, nego i s teškim nakitom na grudima, leđima i rukama (kratke hlače i drugo slobodno odijevanje strogo su zabranjeni). "Prema tradiciji bi ukrasi trebali biti od srebra, ali naši su od melhiora (legure bakra i nikla), inače se teško može izdržati na ovakvoj vrućini."

Kako bi sudjelovala u proslavi, osoba najprije mora proći obred pročišćenja: ispod glavnih vrata gore dimilice i žene oko gosta mašu metlicama od konjske dlake, prizivajući sreću i uspjeh. Metlica od konjske dlake inače je dio narodne nošnje Jakuta. "To ima i praktičan smisao" – kažu posjetitelji – "tako se branimo od komaraca" (a oni su u ovo doba godine vrlo aktivni).

Nakon toga treba tražiti blagoslov i uspjeh od "Velikog divovskog drveta" – "Aal luuk masa". Drvo je simbol jedinstva tri svijeta i može se vidjeti na svakom prazniku Isiah.

Zatim čovjek ide putem pored kojeg je s obje strane pobijeno 99 stupova za vezivanje konja. Konji su kod Jakuta svete životinje i zato se njihovi simboli sreću na svakom koraku. Na kraju puta ogroman je stup za vezivanje konja "Altan serge", postavljen na uzvišenju. Prilazeći mu, čovjek se treba pokloniti, na njega prisloniti dlanove i zamisliti želju. "Možete poželjeti što god hoćete i za koga hoćete, a mi vjerujemo da će se ta želja ostvariti", kaže djevojka koja čeka u redu. Na ovom mjestu zaista se osjeća posebna energija, osjećaj nade u budućnost.

Gosti potom stižu u osnovni dio kompleksa koji čini rekonstrukcija starih ljetnih jakutskih kuća od brezove kore, nešto što podsjeća na ogroman čum. Tu se na jednom mjestu puštaju filmovi, na drugom prodaju suveniri, na trećem održavaju natjecanja.

Svoj poseban prostor imaju i drugi narodi Jakutije: Čukči, Evenki, Jukagiri. Ovo je, naime, višenacionalna republika!

Međutim, mnogi na Isiah dolaze samo radi sportskih natjecanja. U Jakutiji su kao nigdje na svijetu popularni nacionalni sportovi. Najpoznatiji među njima je nadvlačenje štapa. Tijekom praznika održava se finale međunarodnog natjecanja u ovom sportu sa sudjelovanjem sportaša iz Rusije, Mađarske, Slovačke, Srbije, Argentine, afričkih zemalja i zemalja ZND-a.

Na drugom terenu tisuće ljudi s napregnutom pažnjom gleda "Igre Digina". Discipline su vrlo neobične. Na primjer, trčanje za djevojkom. "U staro doba" - objašnjava nam jedan od gledatelja – "tko bi stigao djevojku, taj bi se njom i oženio. Ali danas se samo mjeri vrijeme." Danas je, naime, praktički nemoguće djevojku stići, jer je ovaj zadatak povjeren prvakinji republike u trčanju.

Tu je i još jedan zanimljiv tip sporta: prenošenje kamena teškog 115 kilograma na određenu udaljenost. Njega je gotovo nezamislivo i podići: težak, s oštrim rubovima, klizi od znoja. Ali gledatelji zdušno navijaju za svoje favorite! S takvom podrškom sportaši su spremni učiniti nemoguće.

Negdje oko dva sata poslije ponoći na poljani se čuje glas iz razglasa s molbom da se svi aparati isključe i da gosti krenu na glavnu ceremoniju.

Doček novog sunca

Kulminacija praznika je doček sunca, koji slavi početak ljeta i obilježava tradicionalni početak nove godine.

Zamislite samo ovakav prizor: još nije svanulo, po poljani se širi magla, a na tisuće ljudi staje u krug. Prizivač dobrih sila "algisčit" (ne šaman!) i njegova svita u bijelim odorama sve jače mašu metlicama ukrašenim zvončićima. Algisčit se poklanja na četiri strane svijeta i pali vatru nudeći božanstvima kumis, salamat (jelo nacionalne kuhinje) i lepinje.

Ljudi u bijelim odorama kade poljanu, hodajući ukrug sa šalicama iz kojih se vije dim, sade mlado drveće i pozdravljaju zoru prizivajući sreću i blagostanje.

Najzad se na horizontu pojavljuje jarkocrvena zraka sunca.