Sedam činjenica o najprivlačnijem otoku Kurilskog arhipelaga (FOTOGRAFIJE)

1. Zove se još i "crni otok"

U prijevodu s jezika autohtonih žitelja Kunašir znači "crni otok". Tako su ga zvali Aini, najstariji stanovnici japanskih otoka, Kamčatke, Kurila i Sahalina. Veliki dio njegovog teritorija pokriven je zimzelenom šumom tamnozelene boje i gotovo crnim tlom vulkanskog porijekla, a veličanstveni vulkan Tjatja baca na otok veliku tamnu sjenu.

Ovo je najjužniji Kurilski otok. Svega je dvadesetak kilometara udaljen od japanskog otoka Hokkaida.

2. Otok ima četiri različita vulkana (i jezero u kojem je voda blizu ključanja)

Kunašir je privlačan i zbog toga što na vrlo kompaktnom teritoriju površine 1490 kvadratnih kilometara postoje četiri vulkana različitog tipa. To su vulkan kaldera Golovnina, stratovulkani Mendeljejeva i Ruruj složene morfologije i soma vulkan (vulkan u vulkanu) Tjatja, svojevrsna vizitkarta ovog otoka.

Pored razlika u morfologiji, svaki od njih ima i svoju specifičnu crtu. Na primjer, vulkan Mendeljejeva i Ruruj poznati su po izvorima vrele vode. Iz klanca vulkana izvire potok koji dalje nizvodno formira čitavu kaskadu prirodnih jacuzzi kada.

U okolini aktivnog vulkana Golovina dva su jezera – Goruće i Kipuće ("Gorjačeje" i "Kipjaščeje"). U Kipućem jezeru čovjek bi se mogao živ skuhati, jer temperatura dostiže 80 stupnjeva, a ponegdje je voda toliko vrela da je blizu temperature ključanja. Pod vodom stalno izbijaju mlazevi sumporovodika i sumporovog dioksida i zagrijavaju jezero. Uslijed jezerskih se padalina na površini vode skuplja crna sulfidno-sumporna pjena, zbog koje voda ima boju olova.

U Gorućem se jezeru možete okupati. Voda u njemu neobične je tirkizne boje. Ova su dva jezera spojena, tako da je voda u Gorućem uvijek topla.

Tjatja, najveći i najljjepši vulkan na ovom otoku, gotovo je nepristupačan. Do njegovog podnožja može se doći motornim čamcem, ali samo po lijepom vremenu. Pješačenje do podnožja traje nekoliko dana (da i ne govorimo o usponu na vulkan visok preko 1800 metara).

3. Ovdje postoji plaža na kojoj možete ispeći raka

Riječ je o Vreloj plaži blizu podnožja vulkana Mendeljejeva. To je ovdje jedini dio kopna na kojem su vulkanske stijene pokrivene slojem pijeska. Međutim, temperatura tog pijeska toliko je visoka da na njemu lako možete pripremiti omlet ili ispeći plodove mora.

Najvažnije je da ne prilazite blizu fumarola (otvora i pukotina na površini vulkana), iz kojih periodično izbija jeziva žuta para.

4. Rt Stolbčati formiran je od lave koja se ohladila

Ovaj je rt nastao prije 40-50 milijuna godina uslijed erupcije vulkana Mendeljejeva. Lava se izlila u ocean i skamenila se u hladnoj vodi u obliku peterostranih i šesterostranih stupova koji nalikuju na cijevi orgulja. Nakon određenog perioda taj se bazaltni masiv podigao iz vode, a priroda ga je pretvorila u visoki strmi rt (na pojedinim je mjestima visok 50 metara) na obali Kunašira.

Zbog karakterističnog oblika mještani su rtu dali ime Stolbčati ("Stolbčatij", od riječi "stolb" – stup) i redovno ovamo dovode turiste.

5. Više od polovice biljaka ugrožene su vrste

Kunašir je i državni rezervat prirode. Ovdje zajedno rastu rijetke vrste biljaka koje na kontinentu nikada nisu u istom arealu. Smreke su obavijene lijanama i lišajevima, a bambus raste pored kaline (crne udikovine) i cedra. Više od polovice biljaka na Kunaširu upisano je u Crvenu knjigu Rusije.

Preko otoka je napravljena ekološka staza duž koje su postavljene table s podacima o lokalnim endemičnim vrstama.

6. Do Golovninske litice može se doći samo za vrijeme oseke

Jedno od najljepših mjesta na otoku proteže se od rta Puzanova do ušća rijeke Belozerke. To je Golovinska litica, dugačka stijena vulkanskog porijekla na tihooceanskoj obali otoka, ukrašena slapovim. Sastoji se od slojevitih sedimentnih stIJena i odražava povijest otoka tijekom 2 milijuna godina.

Ali da bi se vidjela ova ljepota, mora se čekati oseka. U svako drugo vrijeme ocean zatvara put prema litici.

7. Potrebna je specijalna propusnica

Japan je 1875. godine dobio sva prava na otok Kunašir u zamjenu za priznanje Sahalina kao ruskog teritorija. Međutim, 1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata i potpisivanja Potsdamske deklaracije, otok je pripao Rusima (ali Japan još uvijek pokušava osporiti tu odluku i pretendira na Kunašir i još tri otoka južnih Kurila). Tada su Japanci napustili ovaj teritorij, a na njemu su razmješteni sovjetski vojni objekti.

Cijeli se otok još uvijek tretira kao pogranična zona, tako da je posjet moguć samo uz specijalnu propusnicu. Ona se dobiva u gradiću Južno-Kuriljsku, gdje žive gotovo svi stanovnici otoka. Potrebno je obratiti se administraciji rezervata.