Zagonetni labirinti na sjeveru Rusije: Zašto znanstvenici još uvijek ne znaju njihovu točnu namjenu?

Otok Boljšoj Zajackij (Veliki Zečji otok) jedna je od glavnih znamenitosti Soloveckog arhipelaga koja privlači turiste iz cijele zemlje. Daleko od civilizacije, na obali Bijelog mora, ovdje se nalaze najveći labirinti u Europi, stotine kamenja poredanog u obliku spirale. Slične konstrukcije znanstvenici i mještani pronalaze u mnogim mjestima Ruskog Sjevera. Tko ih je napravio i u koju svrhu?

Tko je sagradio labirinte?

Slični labirinti nalaze se u cijelom svijetu, međutim, najveći broj koncentriran je na Soloveckim otocima (Arhangelska oblast), oko 35, od čega je 14 na Velikom Zečjem otoku. Pored ovih labirinata pronađene su stotine humaka, nagomilanog kamenja i dolmena, što govori o tome da su otoci arhipelaga u Bijelom moru ranije bili naseljeni.

Kao što je poznato, u prvom mileniju prije naše ere na Soloveckim su otocima živjela laponska nomadska plemena koja nisu bila njihovi prvi žitelji, jer su znanstvene analize predmeta potvrdile tragove prisustva ljudi već u sedmom i šestom mileniju prije naše ere. Labirinti potječu otprilike iz razdoblja drugog i prvog milenija prije naše ere, odnosno bili su po svoj prilici sagrađeni prije Saama ili Protosaama... Međutim, pojedine kamene kompozicije mogle su se pojaviti i kasnije.

Labirinti su često pronalaženi i na otocima arhipelaga Kuzov u Kareliji i u blizini grada Kandalakša u Murmanskoj oblasti. Labirinti se sreću i u nekim regijama u Sibiru. Svi oni se nalaze na otocima ili ušću rijeka, odnosno pored vode.

Labirinti su međusobno razlikuju, mogu imati jednu ili dvije spirale, biti koncentrični ili s križnim presjekom. Promjera su od pet do trideset metara. Iz daljine nisu lako uočljivi, najbolje se vide odozgo. Kamenje od kojeg je napravljen labirint ničim nije fiksirano, nikakvim mortom ili bilo čim sličnim. Samo kamenje prirodnog je oblika i većina je bez tragova obrade.

Što kažu znanstvenici?

Prvi opisi sjevernih labirinata datiraju s početka 19. stoljeća, premda se spominju, recimo, još sredinom 16. stoljeća u pojedinim predajama (jedna od prvih pronađena je u zapisima o pregovorima sa Šveđanima 1552. godine). Ranije su nazivani babilonima zbog složenog oblika. Evo što je 1883. godine tim povodom zapisao liječnik i član Ruskog geografskog društva Aleksandar Jelisejev. "Po našem mišljenju, ove labirinte, kao i druge kamene tvorevine našeg sjevera, treba uvrstiti u potpuno originalne megalitske građevine, a mogu biti postavljeni pored kromleha ili običnih kamenih krugova bez centralnog objekta, kao i pored velikoruskih kurgana... Manje ili više određena pozicija babilona ukazuje na to da su pripadali određenoj grupi naroda. Složena forma konstrukcija ima, bez sumnje, simbolično značenje ili mitsku podlogu. Spirala složena od kamena, bez kraja, po analogiji sa simboličnom beskonačnom linijom kod drugih naroda, arijskih i crnačkih, može simbolizirati i beskonačnost svijeta, i zmiju, kao princip zla."

On također ukazuje da neki sjeverni narodi labirinte smatraju svetim mjestima.

Za ove labirinte zainteresirao se 1925. godine etnograf Nikolaj Vinogradov koji se na Soloveckim otocima našao na izdržavanju kazne, ali mu je bilo dozvoljeno da izlazi izvan zatvorskih zidina. On se pažljivo upoznao s nekoliko otoka, podrobno opisavši većinu labirinata i istaknuvši da se razlikuju kako po formi, tako i po orijentaciji na određene strane svijeta, pa su mogli biti podignuti u različite svrhe, kako kultne, tako i simboličke. I dan-danas to je najdetaljniji znanstveni opis labirinata.

Drugi sužanj Soloveckih otoka, svećenik i filozof Pavel Florenski, tridesetih godina prošlog stoljeća iznio je pretpostavku da su labirinti predstavljali spomenike koji ne dozvoljavaju duši da se vrati u svijet živih. Arheološka iskopavanja opovrgla su ovu tezu.

Rituali ili svakodnevica?

Znanstvenici ni danas nisu otkrili točnu namjenu spomenutih labirinata. Mnogi suvremeni istraživači smatraju da su ove građevine imale ritualni smisao. Spirala je jedan od najstarijih simbola u cijelom svijetu, na određene načine prisutan u gotovo svim kulturama i vrlo često povezan s obredima, recimo inicijacijom.

Takozvana iskušenja labirinta prisutna su u starogrčkom epu (sjećate li se priče o Minotaurovom labirintu?) i srednjevjekovnoj kršćanskoj tradiciji kao simbol iskupljenja grijeha (sačuvani u katedralama u Chartresu i Amiensu u Francuskoj). Prolazeći kroz labirint čovjek se oprašta od svoje prošlosti, otkrivajući istovremeno nešto novo.

Međutim, pored rituala, labirinti, ili bar neki od njih, mogli su imati praktičnu svrhu. Sovjetska arheologinja Nina Gurina, koja je proučavala karelijske i murmanske labirinte, smatra da su bili namijenjeni ribolovu. Ranije je nivo vode, najvjerojatnije, bio viši i u takve kamene klopke mogle su se zatvoriti ribe, dok su ljudi radili nešto drugo.

Na ovoj videosnimci ruski blogeri pokušavaju napraviti kamenu klopku za ribu po tehnologiji indijanskog plemena iz Kanade, nešto drugačiju po formi, ali ipak labirint. Kako kažu, trebalo im je svega 20 minuta.