"Bio je to pastir koji se starao o svojim životinjama. Radio je isti posao koji su njegovi preci radili godinama i nosio istu odjeću kakvu su oni nosili. Jedina je razlika bila u tome što je izvukao svoj pametni telefon da bi se sa mnom fotografirao. Tuva me nastavila iznenađivati svojim kontradiktornostima", piše Michael Cline u knjizi "Moje avanture u Tuvi".
Michael je rođen u Sjedinjenim Državama i dugo je živio u New Yorku, dok se 2020. nije preselio u Barcelonu. Posljednjih deset godina radio je kao vozač za Uber. On je jedan od rijetkih stranaca koji posjećuju Republiku Tuvu, na samoj granici Mongolije. Bio je tamo tri puta.
"Znao sam da dio populacije vodi nomadski način života i mogao sam na snimkama vidjeti da je to zaista lijepo mjesto. Ali ono što sam zamišljao i što to stvarno jest dvije su sasvim različite stvari", kaže on.
"1999. godine naišao sam na film 'Genghis Blues', dokumentarac o slijepom pjevaču bluesa koji otkriva glazbu Tuve. Pronašao sam ga baš u pravom trenutku mog života kada sam prolazio kroz neke teške trenutke" - tako je počelo njegovo zanimanje za Tuvu.
S obzriom na to da ništa prije toga nije čuo o Tuvi, bio je očaran njezinom glazbom: tuvinskim grlenim pjevanjem. Počeo je odlaziti na koncerte tuvinskih grupa na turneji u Americi. "Nikada nisam propustio neki njihov koncert i bio sam spreman putovati osam sati automobilom kako bih prisustvovao tim događajima", prisjećao je Michael. Uskoro se između njega i članova grupa, prije svega grupe Alaš, rodilo prijateljstvo i oni su ga pozvali da vidi Tuvu vlasititm očima. Prije toga nikada nije bio u Rusiji.
"Kao vozač Ubera u New Yorku često sam vozio Ruse. Kada bih im rekao da sam posjetio njihovu zemlju, pitali bi me jesam li bio u Moskvi ili Sankt-Peterburgu. Kada bih im rekao da sam bio u Sibiru, u Republici Tuvi, neki za to mjesto nikada nisu ni čuli, dok su se drugi pitali zašto bi netko uopće išao tamo!" - kaže on.
Prijestolnica Tuve, Kizil, nalazi se 4658 kilometara od Moskve. Tu nema megalopolisa, razvijene poslovne sredine ni velikog broja turista. Oko 80% teritorija republike zauzimaju planine, a preostali dio čine uglavnom stepe. Na teritoriju na kojem bi se mogle smjestiti tri Švicarske živi 332,5 tisuća ljudi.
"Moj je prvi dojam bio da se nalazim doslovno Bogu iza nogu i da je tamo vrlo teško stići. Danas postoji direktan let od Moskve do Kizila, ali kada sam ja tamo putovao nije bilo takvog leta. Putovao sam devet ili deset sati od New Yorka do Moskve, zatim dugo čekanje do sljedećeg leta u Abakan, Hakasija. A odatle šest sati taksijem do Kizila", prisjeća se Michael.
Na sjeveru i istoku Tuve leže Sajanske planine. "Kada sam prošao Sajanske planine, pejzaž se stvarno promijenio. A kada stignete do granice Tuve, sve izgleda nadrealno. Beskrajna stepa zaista je ljepša nego što možete zamisliti", kaže on.
"Tuvinci imaju mongolske crte lica, ali su poseban narod, koji se razlikuje od Mongola. Ima ih oko 300 tisuća. To je vrlo mali narod i veoma je jedinstven", kaže Michael Cline.
Odmah upada u oči kako mali broj etničkih Rusa živi u Tuvi, samo 16% prema popisu iz 2010. Tuvinaca je 82% i mnogi od njih u svakodnevnom životu radije govore tuvinski. Ruski se u školama predaje kao strani jezik.
"Po mom iskustvu, dominantan jezik je tuvinski, ali većina tečno govori ruski, samo što se ne može često čuti. Nisam upoznao mnogo etničkih Rusa, ali ih ima. Ponekad bih ušao u prodavaonici i iznenadio se što za blagajnom vidim Rusa ili Ruskinju", kaže Michael. On je imao sreće što su ga gotovo uvijek pratili poznanici iz Tuve, jer Tuvinci generalno slabo govore engleski.
Ostaci iz sovjetske prošlosti Tuve također se mogu svuda vidjeti. "Izgledaju pomalo neprimjereno", smatra Michael. "Ali su dobar podsjetnik da se nalazite u Ruskoj Federaciji."
Najočigledniji je podsjetnik ogroman spomenik Lenjinu na glavnom trgu grada. Ali Michaelu je nešto drugo privuklo više pažnje: "Kuda god bih otišao, nailazio sam na spomenike posvećene Drugom svjetskom ratu. Tuvinci su se borili protiv nacista zajedno s ruskom vojskom, za što ja kao Amerikanac nikad nisam čuo. U gotovo svakom selu posjetio sam spomenik na kojem su bila navedena imena mještana koji su poginuli u ratu. Učinilo mi se da je to vrlo zanimljivo."
Michael je Tuvu prvi put posjetio 2016. i tamo ostao 15 dana. Već se godinu dana kasnije vratio. Njegova mu je poznanica iz Tuve rekla: "Kad jednom udahneš zrak Tuve, on će te uvijek dozivati da ponovo dođeš." "Mogu potvrditi da je to istina", slaže se on.
Drugi put je došao na međunarodni festival grlenog pjevanja, gdje je dobio zvanje veleposlanika tuvinske kulture u Americi. Godinu danas kasnije posjetio je simpozij o tuvinskom grlenom pjevanju. Htio je doći i 2020. godine, ali su ga sprečila ograničenja zbog koronavirusa.
"Pejzaž i okruženje apsolutno su prelijepi. Fotografije i snimke ne mogu prenijeti koliko je to fantastično. Gdje god sam se nalazio, uvijek sam mogao vidjeti planine. A tu su planine svih boja, oblika i veličina. To je ljepota praznine, a ako pažljivije pogledate, tu ima mnogo toga više od ravne zemlje. 2018. godine grupa prijatelja odvela me da vidim Čaa Kol. Bilo je tako nevjerojatno da se nisam mogao prestati smijati. Prijatelji su me pitali što nije u redu, a ja sam samo mogao reći: Ništa na svijetu nije tako lijepo, to mora da je Photoshop!", prisjeća se on.
"Još je jedna stvar koja me oduševila ljubaznost ljudi koje sam upoznao. Našao bih se u malim selima kada bih posjećivao obitelji nekih mojih prijatelja i uvijek bih dobio više hrane nego što mogu pojesti i uvijek sam imao mjesto za prespavati. Bili su prema meni vrlo ljubazni iako nisam govorio njihov jezik. Dobio bih sve što bih tražio. Bilo je to stvarno iskustvo koje uči skromnosti. Većina je njih bila impresionirana što sam prešao tako dug put da vidim njihovu zemlju i naučim njihove običaje", kaže Michael.
Mnogi Tuvu poznaju i kao mjesto gdje se miješaju budizam i šamanizam, i to lako može osjetiti čak i čovjek koji nije dublje upoznat s religijom, priznaje Michael. 2016. godine jedan ga je prijatelj poveo u avanturu na krajnji zapad Tuve.
Njegov je sin dobio konja kao nagradu na natjecanju u grlenom pjevanju i predstojao im je dug put u Baj-Tajginski rajon da preuzmu nagradu od obitelji nomada. Usput su se mnogo puta zaustavili na svetim budističkim mjestima i za drveće vezivali kadake, raznobojne komade tkanine.
"Na povratku smo se zaustavili u budističkom hramu u blizini sela Čada, što je vrlo sveto mjesto. Ne znam je li to bilo zbog uzbuđenja što sam se našao tako duboko u tuvinskoj unutrašnjosti ili sam zaista nešto osjetio, ali rasplakao sam se. Ne mogu ni opisati što sam tamo osjetio, neku vrstu energije, nešto što fotografije, snimke, pa čak ni riječi ne mogu prenijeti", prisjeća se on.
Kasnije je nešto slično osjetio na drugom svetom mjestu koje se naziva "Otisak budinog stopala". Tuvinci vjeruju da se upravo na tom mjestu Buda spustio s nebesa. "To je jedno od mojih omiljenih mjesta i nevjerojatno je lijepo. Tamo sam osjetio osobnu energiju", kaže on.
Istinu govoreći, Tuva nema najbolju reputaciju. Kizil je najopasniji grad u Rusiji s najvećim brojem ubojstava po glavi stanovnika, a Tuva je najsiromašnija ruska regija i najlošija po kvaliteti života. Michael kaže da je sve to znao prije dolaska, ali ga to nije pokolebalo.
"Sva mjesta imaju opasne dijelove i loše ljude i oni su prilično očigledni. Nisam imao nikakve probleme na svojim putovanjima u Tuvu, ali također nisam sam izlazio noću i izbjegavao sam barove. Da budem iskren, osjećao sam prilično sigurno", kaže on.
Ali govoreći o Tuvi, on je uvjeren da to nije mjesto za svakog. Ljudi koji tamo odlaze obično se zanimanju za grleno pjevanje ili za šamanizam, a te su dvije stvari najveće znamenitosti u Tuvi, smatra Michael.
Na Facebooku Michael vodi grupu pod nazivom TUVAN MUSIC, koja ima već oko 5000 članova. Neki su od njih već posjetili Tuvu i spremni su podijeliti svoje iskustvo.
"Proputovao sam dosta svijeta: Europa, Centralna Amerika, Južna Amerika, ali nikada nisam bio na tako lijepom mjestu kao što je Tuva. Kada tamo stignete, jednostavno znate da ste na posebnom mjestu, mjestu koje će mali broj ljudi imati priliku doživjeti", smatra on.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
