Kako su Rusi promijenili moj život: Martin iz Nizozemske

Osobna arhiva
Martin Hamming prvi je put došao u Rusiju 1989. radi poslovnog projekta. U Rusiji je proveo tri godine. Za to je vrijeme svjedočio padu SSSR-a i upoznao svoju ženu Ruskinju. Kad se vratio u Nizozemsku, njegov su se pogled na život i osobni odnosi zauvijek promijenili.

Neposredno prije pada SSSR-a, Martin je poslan u Moskvu da pomogne u uspostavljanju proizvodnje kompaktnih diskova u tvornici koju je vodila sovjetska diskografska kuća "Melodija". Tada je imao 30 godina i bio je sumnjičav oko odlaska u Rusiju. Kao dijete, odrastao je u Amsterdamu tijekom hladnog rata i odgajan je pod stalnom prijetnjom nizozemskih medija da bi "crvena opasnost" u svakom trenutku mogla zahvatiti Europu. Sjeća se da se plašio nuklearnog napada svaki put kad bi avion preletio iznad njegovog susjedstva. Dok je služio u nizozemskoj vojsci, veliki dio njegove obuke bio je usmjeren na obranu zemlje od Rusa. Ova osobna povijest učinila je njegovo prvo poslovno putovanje u Rusiju vrlo posebnim iskustvom.

Njegove su se predrasude o jakoj prisutnosti policije potvrdile kada je stigao u Moskvu. "Svuda su me provjeravali. Zabilježavali su vremena kada sam stizao u hotel. Nisam mogao ući u restoran [sic] bez rezervacije. Nisam znao ni kako se zove restoran, jer nisam znao ćirilicu. Sjećam se da sam ruska slova čitao kao latinična, nazivajući restoran "pec-to-pah" (ресторан). Tijekom tog prvog tjedna želio sam se vratiti kući", kaže Martin.

Martin je tada zamolio kolegu ekspata za pomoć, jer se osjećao izgubljeno. Njegov ga je kolega uzeo pod svoje i pokazao mu dobra mjesta za jelo. Tamo je Martin upoznao grupu Rusa koji su ga pozvali na rođendan u nečiju kuću koristeći znakovni jezik. "Tamo sam vidio potpuno drugačiji svijet. Gostoprimstvo koje me dočekalo u domu stranaca bilo je jedinstveno iskustvo. Čvrste obiteljske veze, hrana, pjesme, zdravice. Preplavila me toplina."

U kući ruskih prijatelja, veljača 1990.

Martin je svjedočio prijelazu iz socijalizma na slobodno tržišno gospodarstvo kada je pao SSSR. Kada je prvi put došao u Rusiju 1989., Gorbačov je bio predsjednik, a socijalistički su načini još uvijek bili vrlo prisutni. "Razina birokracije bila je iznimno visoka, no uvijek sam se osjećao sigurno. To se promijenilo nakon što sam došao u Rusiju po drugi put nakon navodnog državnog udara. Pod Jeljcinom su se hoteli i razina luksuza znatno poboljšali, no Rusija je postala opasna zemlja. Kriminalitet, uključujući onaj među običnim građanima, eksplodirao je. Nismo nikamo mogli bez osobnog osiguranja. Jednom je došlo do pucnjave u restoranu gdje sam večerao. To je bio najstrašniji trenutak koji sam doživio u Rusiji", kaže Martin.

Nakon što je naučio osnove ruskog, Martin je na zabavi upoznao svoju suprugu Jelenu. Kaže da to što ga je ona privukla nije imalo nikakve veze s njezinom ruskom nacionalnošću. Martin ju je jednostavno smatrao vrlo posebnom osobom. Na pitanje o razlikama između Ruskinja i Nizozemki, Martin smatra da nema kratkog odgovora. "Ruskinje se drže tradicionalnih muško-ženskih uloga. Muškarac treba privređivati za kuću, dok se žena brine o njoj. Ruskinje se nimalo ne unižavaju vjerujući u ovu tradiciju, ali se striktno drže svoje uloge supruge."

Pogled s vidikovca Vorobjovi gori s Jelenom

Nakon tri godine provedene u Rusiji, Martin se vratio u Nizozemsku s Jelenom i njezinim sinom. Sa sobom je ponio mnoge navike i uspomene koje utječu na njegov život do danas. Još uvijek uživa u ruskim jelima, kao što su soljanka, boršč, plov i peljmeni. No ono što ga je najviše inspiriralo bio je ruski narod.

Vjenčanje Martina i Jelene, 1993.

"Rusi su otporniji od svih drugih naroda koje sam susreo. Zbog godina opresije i neizvjesnosti, morali su biti inventivni na sve svoje načine. Oko sebe su razvili štit koji se čini nemoguće probiti. Ništa ne može ubiti duh ruskog naroda. A to vrijedi i za njihove inovativne umove. Bio sam zaprepašten kada sam vidio razinu obrazovanja u Rusiji, posebno na kulturnoj razini. Ruski bih narod opisao kao neustrašiv, ponosan, inventivan i vrlo inteligentan", kaže Martin.

Vjenčanje Martina i Jelene, 1993.

Martin već duže vrijeme opet živi u Nizozemskoj. No razmišlja o povratku u Rusiju ako se situacija u Europi pogorša. "Zabrinut sam zbog razine kontrole koju vlada sada nameće građanima u Europi. Razumijem da i Rusija ima svoje negativne strane, ali mislim da ruski narod neće prihvatiti neljudske zakone i mjere koje prihvaća većina ljudi ovdje u Nizozemskoj. Ruski duh nije stvoren za to. Možda baš zato ponovo vidim Rusiju kao dobro mjesto za život."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće