Selo Kimža nalazi se na visokoj obali, na ušću rijeka Mezenje i Kimže. Tek je 2008. godine napravljena cesta koja je prohodna tijekom cijele godine. Prije toga se u ovo udaljeno selo na sjeveru Rusije moglo stići uglavnom zračnim ili vodenim putem. Ljeto je ovdje kratko, a zima duga i surova, tako da su ceste tijekom većeg dijela godine bili neprohodni. Djelomično je i to razlog što je Kimža tako dobro očuvala svoj prvobitni izgled. Ovo je drevno, živopisno selo kao živi muzej drvene arhitekture.
Kimža je udaljena od Moskve 1574 km. Prvi put se spominje u ljetopisu početkom 16. stoljeća. Najveći procvat selo je doživjelo tijekom 1920-ih, kada je u njemu bilo 760 stanovnika. Sada broj stanovnika ovisi o godišnjem dobu. Zimi ovdje živi stotinak ljudi, a tijekom ljeta još toliko, jer rođaci dolaze ovdje provesti ljeto.
Na Ruskom Sjeveru Kimža je uvijek bila popularna. Proslavila se prije svega proizvodima od bakra. Ranije su se ovdje lijevali bakreni ukrasi i praporci za konje. Pored toga, žitelji ovog sela uživali su naročitu reputaciju. Naime, u susjednim je selima vladalo uvjerenje da ljudi iz Kimže umiju ureći čovjeka, pa su ih čak i zvali "černotropi" (vračari).
Otkako je selo osnovano, u njemu nije bilo groblja, sve do 1951. godine. Mještani su svoje pokojnike sahranjivali "po zavjetu", tj. gdje je tko poželio. Najčešće je to bilo blizu pokojnikove kuće.
S druge strane, ovo je malo selo imalo čak tri crkve. Dvije su pripadale starovjercima, tj. onima koji su se odvojili od Ruske pravoslavne crkve te su tretirani kao raskolnici. Oni su u Kimži pronašli svoje utočište. Nisu svi žitelji pripadali starovjercima, ali su svi živjeli u međusobnoj slozi.
Sačuvana je samo jedna crkva, ona pravoslavna, posvećena ikoni Presvete Bogorodice Odigitrije. Sagrađena je 1763. godine samo od ariša.
Glavna znamenitost i izraziti primjerak drvene arhitekture Ruskog Sjevera nalazi se u samom centru sela.
Pored starinske crkve, ovdje još 70 objekata ima status povijesnog nasljeđa. To su sve kuće u selu koje su stare preko sto godina. Iz cijele Rusije turisti dolaze vidjeti te sjeverne kućice od čvrste drvene građe (usput, u njima se može i odsjesti).
Selo se nalazi u mnogim turističkim vodičima, a novi mu je život udahnuo status najljepšeg sela Ruskog Sjevera, koji je Kimži 2017. godine dodijelila "Asocijacija najljepših sela Rusije" (asocijacija je osnovana pod okriljem međunarodne federacije "Najljepših sela svijeta"). Taj status je utjecao i na život mještana. Oni su dobili dotaciju i od jedne su drvene kućice napravili muzej, i još su organizirali međunarodni festival vjetrenjača.
Nekada je Kimža bila čuvena po svojim drvenim vjetrenjačama. U selu ih je bilo desetak, a sada su ostale samo dvije, ali su to dvije najsjevernije vjetrenjače na svijetu.
Jedna od njih je također pretvorena u muzej, a druga je restaurirana uz pomoć stručnjaka iz Nizozemske, koje je festival angažirao, i sada je u funkciji.
U turističkoj sezoni žitelji oblače narodne nošnje i šetaju po selu, a u školi djeca uče ruske zanate, uzgajaju ječam "kao što su to radili naši preci", i istovremeno negoduju: "Želimo pokazati kako je kod nas sve kao u stara vremena, a polovica drvenih kućica ima satelitske antene."
Veći protok turista nije utjecao na mještane da odustanu od drugog izvora prihoda, koji može biti i opasan. Naime, blizu Kimže se nalazi kozmodrom Pleseck (još od sovjetskog doba, od 1960-ih), tako da u okolne šume često padaju stupnjevi raketa koji se odvajaju poslije lansiranja. Ljudi iz ovog sela desetljećima skupljaju kozmički otpad i prodaju ga kao staro željezo, pretaču raketno gorivo (koje je vrlo toksično), a od oplate prave čamce. Mještani to i ne skrivaju, ali po svemu sudeći, nisu svjesni ni rizika, pa na čamcima napravljenim od oplate kozmičkih raketa voze turiste i vode ih na pecanje. Istini za volju, ti čamci su vrlo čvrsti i otporni.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
