Ovaj je Grk posjetio svih 85 regija Rusije i planira to učiniti ponovo!

Osobna arhiva
Malo je Rusa koji svoju zemlju poznaju tako dobro kao što je poznaje Grk Babis Bizas. Od 66 godina svog života on je Rusiju posjećivao 40 godina i obišao je sve regije, uključujući ruski Arktik i desetak otoka na Dalekom istoku. On je aktivan član Ruskog geografskog društva, autor Sveruskog vodiča i jedan od najvećih svjetskih putnika.

Babis Bizas

Babis Bizas posjetio je sve 193 suverene zemlje, a mnoge od njih i više puta. Danas, kada Rusija postepeno ponovo uspostavlja zračni promet sa svijetom, Babis i njegova žena Penelopa ponovo mogu posjetiti ovu zemlju. Ovoga puta žele provesti odmor među nomadima na poluotoku Tajmiru.

"Sovjetska je viza bila najjednostavnija stvar"

Babis je počeo putovati sredinom 70-ih i odlučio je da mu putovanja postanu profesija. Veći dio života proveo je u turističkoj kompaniji u Atini. Prvi je put posjetio Rusiju 1982. godine, kada je ona još bila dio Sovjetskog Saveza. U to su doba strani turisti mogli ući u SSSR samo ako bi uzeli aranžman u sovjetskoj agenciji "Inturist".

"Bila je to tipična tura za to doba, vrlo popularna u Grčkoj: Moskva, Lenjingrad i Kijev", prisjeća se Babis. "Na tisuće je Grka bilo tamo."

Kasnije je počeo istraživati sovjetsku Aziju, posebno Samarkand, Buharu, Taškent (najstarije gradove u Uzbekistanu), Biškek (koji se tada zvao Frunze, prijestolnica Kirgistana), Ašhabat (prijestolnica Turkmenistana) i Almati (dugo godina prijestolnica Kazahstana). "Druga putovanja obuhvatila su baltičke zemlje, Moldaviju, Ukrajinu", kaže Babis. "I tako sam posjetio sve sovjetske republike."

"Za turiste 'Inturista' dobivanje sovjetske vize bilo je najjednostavnija stvar. Proces je trajao dan-dva", kaže on. "Danas je potrebno više papira i sve traje duže." Osim toga, polovici svijeta nije potrebna viza za Rusiju, osim Europske unije i SAD-a. Prošle je godine Rusija najavila elektronske vize za građane 52 zemlje, uključujući Grčku, ali je procedura stopirana zbog pandemije.

Ne propustite ove gradove! 

Babis je nastavio istraživati Rusiju 4-5 puta godišnje i primijetio je značajne promjene u regijama. "Vidim priličan razvoj u gradovima, posebno iza Urala", kaže on. "Uzmimo, na primjer, Vladivostok. Grad ima puno povijesnih zdanja, ali oni mostovi i otoci čine da se osjećate kao u Americi! Vladivostok je nevjerojatan, to je jedan od najboljih gradova u Rusiji!" 

Ako želite vidjeti tradicionalnu arhitekturu mimo Moskve, Sankt-Peterburga i Zlatnog prstena, Babis preporučuje da počnete od Tomska: "U ovom se sibirskom gradu nalaze najbolje očuvane stare drvene kuće." Na sjeveru Rusije on izdvaja Kargopolj u Vologodskoj oblasti, kao i drevne gradove na Ladoškom jezeru.

Sevastopolj na Crnom moru nudi sjajnu klasičnu arhitekturu, dodaje on. "Moji omiljeni gradovi također su Astrahanj, Nižnji Novgorod i Kazanj s čuvenim spomenicima koje štiti UNESCO. Zaista ih vrijedi posjetiti!"

U divljini 

Međutim, Babis kaže da se najzanimljivija mjesta u Rusiji nalaze daleko od gradskih rajona. "Za mene su na prvom mjestu Zemlja Franje Josipa i Wrangelov otok, tamo ima mnogo bijelih medvjeda!" Ovaj se svjetski putnik prisjeća da se, kada je stigao na Wrangelov otok, ujutro probudio i vidio najmanje 20 medvjeda ispred broda.

Babis je zapamtio otoke Čukotke, Kamčatke i Sahalin zbog jedinstvene ljepote prirode. Na Tuljanovom otoku nalazi se velika populacija tuljana, mali otok Jone je dom rijetkih vrsta ptica, dok je na Kurilima vidio kratere nekadašnjih vulkana. "Svaki je otok pravo iznenađenje", kaže on, dodajući da je odlazak i povratak na otoke bio prava avantura. "Sjećam se da smo na Mednom otoku u sastavu Komandorskih otoka posjetili napušteno selo i sve kuće su bile netaknute. Čak su se i knjige još nalazile na policama. Kao da je stanovnicima nerko rekao da za pola sata dođu na brod, jer će sljedeći brod doći tek za godinu dana."

U kolovozu 2019. godine sa ženom je posjetio jedinstvenu prirodnu tvorevinu Maljpupunjor, do koje se vrlo teško stiže. Neki idu pješice, što traje oko 7 dana, ali to ne odgovara svakome. "Zakazali smo turu helikopterom iz sela Nikob (oko 5 kilometara od Perma) i čekali 4 dana da se vrijeme proljepša, ali je i dalje bilo vjetrovito. Zato smo se morali vratiti mjesec dana kasnije. Čekali smo samo 4 sata i bili smo presretni što smo mogli vidjeti ovaj fantastičan prizor na vrhu Urala!"

"Sada želim vidjeti posljednja nomadska plemena", kaže on. "1992. sam posetio Čukče. Poslije raspada Sovjetskog Saveza direktor 'Inturista' mi je dao besplatnu kartu za Rusiju i besplatan helikopter za vožnju od sela Čerski do naselja Čukča. Bilo je to moje prvo iskustvo s nomadima, ali ne i posljednje."

Otada je obišao narode na Tajmiru, na rijeci Turi i Leni, u stepama Kalmikije, spavao je u čumu (nomadska kuća) u Jamali, a sada planira upoznati Dolgane i Nganasane. Babis dobro govori ruski i nema problema u komunikaciji s nomadima. "Ponašaju se prema meni kao prema Rusu", kaže on. 

"Kada sam prije pet godina napisao prvu knjigu o Rusiji, usredotočio sam se na urbane dijelove zemlje. Sada, međutim, vidim da sve više ljudi želi istraživati život starosjedelačkih naroda i vidjeti prirodne ljepote zemlje. Zato se u trećem izdanju moje knjige na koricama nalazi slika jakutske djevojke."

Ono što stvarno žalosti Babisa je to što mora dobiti specijalne dozvole od ruske sigurnosne službe kako bi posjetio neke krajeve Rusije koji su, po njegovom mišljenju, najzanimljiviji. "To su kao dvije različite zemlje, jedna je Rusija, a druga služba sigurnosti", priznaje on. "U Rusiji ima mnogo jedinstvenih mjesta, no potrebna vam je dozvola da biste ih posjetili, a ne znate kada ćete je dobiti."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće