Prvi krater ogromnih razmjera u sibirskoj tundri pronađen je 2013. godine. Ljudi su tu zagonetnu pojavu tumačili na različite načine, kao posljedicu vojnog testiranja, pada meteorita ili čak ateriranja izvanzemaljaca. Ubrzo su takvi krateri počeli "nicati" širom Sibira. Znanstvenici su objasnili da se oni formiraju eksplozijom metana koji se gomila u prirodnim pukotinama ispod zemljine površine uslijed topljenja permafrosta (trajno smrznutog tla). Eksploziju izaziva slučajna iskra od trenja podzemnih stijena.
Problem je u tome što znanstvenici zasad ne mogu predvidjeti na kojem će se mjestu "zemlja otvoriti". Krateri su se pojavili uglavnom u nenastanjenim područjima, no to se u teoriji može dogoditi i blizu malobrojnih naselja.
Malo prirodno čudo može se vidjeti na Bajkalu, najdubljem jezeru na planetu. Zimi površinu jezera pokriva debli sloj leda, a vjetar s obale nanosi kamenje na led. Danju se na suncu kamenje zagrijeva i topi led ispod sebe. Vjetar zatim nosi vodu od istopljenog leda, a zahvaljujući tom istom vjetru i svojstvu vode da se prilikom kristalizacije širi, ispod kamena se stvara nešto nalik na pijedestal. Tako nastaje pojava koja je dobila naziv "bajkalski zen".
Na Bajkalu ima i drugih čudesa. Na primjer, znanstvenici iz raznih zemalja pitali su se kako na Bajkalu zimi nastaju ogromni ledeni prstenovi, pa su poslali ekspediciju da to istraži. Rezultati su objavljeni 2020. godine. Ispostavilo se da nije u pitanju izbijanje metana iz jezera kao što se ranije mislilo. Uzrok su topli podvodni vrtlozi (oni su za 1 ili 2 stupnja topliji od ostale vode).
Prstenovi su prvi put primijećeni 1969. godine. Na Bajkalu je jednom registriran najveći takav prsten na svijetu, promjera četiri kilometra!
"Svjetlosni stupovi" na nebu, Naberežni Čelni.
Roman Pinčuk/SputnikVertikalni svjetlosni stupovi na nebu usred noći izgledaju kao scena iz filma o dolasku NLO-a, s tim što je ovo stvarnost. Uzrok ove vrlo rijetke pojave je brzi pad temperature. Led se u zraku kristalizira kada dođe do naglog zahlađenja (za 10-20 stupnjeva): vlaga u atmosferi se smrzava i u vidu kristala pada na zemlju. U kristalima leda u tom se trenutku prelama svjetlost iz uličnih svjetiljki i drugih jačih izvora svjetlosti na zemlji, te tako nastaje lijep svjetlosni stup.
Volga, Jaroslavlj.
Aleksandar DavidikGust sloj sitnih ledenih kristala na površini vode zove se masna ledena kora, premda ova pojava više nalikuje na kovitlanja u atmosferi ili na Van Goghove slike. Ovakve ledene šare pojavljuju se kada se voda neravnomjerno zamrzava.
Volga, Jaroslavlj.
Aleksandar DavidikOvo je jedna faza zamrzavanja vode. Najčešće se sva ta ljepota kasnije pretvara u ledeni pokrivač.
Divovske ledene kugle na Jamalskom poluotoku, Rusija.
Aleksej Čikotilov/TASSDogađa se, međutim, da se masni led transformira u kugle. To se događa kada su valovi vrlo veliki pa se "masni led" nagomila u grudu. Ponekad se to može primijetiti u Finskom zaljevu, i tada se za taj zaljev kaže da je "baltička juha s okruglicama".
Tako ljudi zovu polarne stratosferske oblake zato što njihovo jarko sijanje podsjeća na sedef. Takvi oblaci se praktički sastoje od leda. Ova pojava je rjeđa od polarne svjetlosti. Oblaci nastaju na temperaturi nižoj od ledišta, a to je u stratosferi obično oko -85 stupnjeva Celzija.
Ovo je još jedan neobični oblik leda koji podsjeća na pramen kose. Raste isključivo na drveću i konkretno na starim osušenim granama listopadnog drveća. Prema tome, ova se pojava može primijetiti prilikom šetnje širokolisnom listopadnom šumom u Rusiji.
"Kosa" naraste tijekom noći i nestaje kada se pojave prve zrake sunca. Kristali leda se formiraju kada je temperatura ispod nule, a gljiva Exidiopsis effusa ih pretvara u srebrnaste vlasi. Još uvijek se ne zna kako se zapravo to odvija, ali po svemu sudeći je u pitanju specijalna supstanca, "inhibitor rekristalizacije". Takva "kosa" može narasti 20 cm, a vlasi nisu deblje od ljudskih.
To nije ništa drugo do rezultat zajedničkog djelovanja vjetra i gravitacije. Drugim riječima, ovo nisu napravila djeca. Snažan vjetar pokrene "koru" snijega na padini, a ona se skotrlja i "umota" na ovako neobičan način.
Ova meteorološka pojava je rijetka jer je potrebno da se steknu svi uvjeti: vlažan i rastresit snijeg, padina s dovoljnim nagibom, snažan vjetar koji može pomicati role, a da ih ne uništi, i temperatura zraka nešto iznad nule. Role nekada mogu biti visoke jedan metar! Ove su, na primjer, nastale u moskovskom parku "Zanimljivi vrt" ("Neskučnij sad").
"Torosi" izgledaju kao nagomilano razbijeno staklo. Ledeni komadi ponekad stoje uspravno i mogu biti visoki i 20 metara! Ova pojava nastaje kada se ledeni pokrivač sabija i puca pod pritiskom. Tipična je za Arktički ocean, ali se može sresti kako na Bajkalskom jezeru, tako i na rijeci Nevi u Sankt-Peterburgu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
