Zašto su ruski putnički vlakovi tako spori?

Premda su ruski vlakovi poznati po tome što uvijek stižu na vrijeme, na lošem su glasu kao spori u odnosu na vlakove u drugim europskim zemljama.

Na primjer, maksimalna brzina vlakova na dugim relacijama s električnim lokomotivama u Rusiji se kreće od 100 do 120 km/h, rijetko dostižući 140 km/h. Dok se vlakovi na dugim relacijama, na primjer, u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj i Turskoj često kvalificiraju kao brzi vlakovi s obzirom da dostižu brzinu od 320 km/h.

Najbrži vlak u Rusiji je "Sapsan" (Sapsan Siemens Velaro), koji povezuje Moskvu sa Sankt-Peterburgom i Nižnjim Novgorodom i kreće se brzinom od "samo" 250 km/h.

Pa zašto su ruski putnički vlakovi tako spori? Za to postoji nekoliko razloga:

Spori teretni vlakovi

Vladimir Smirnov/TASS

Jedan od razloga je čuvena sporost teretnih vlakova koji često koriste iste pruge kao i putnički vlakovi.

Teoretski, moguće je ubrzati teretne vlakove, ali to bi zahtijevalo velike investicije u infrastrukturu, što bi najvjerojatnije izazvalo poskupljenje robe koja se na taj način transportira, ugljena, na primjer.

Kako bi se izbjegla ova neželjena posljedica, teretni vlakovi ostaju spori, a putnički vlakovi, koji bi teoretski mogli ići brže, prisiljeni su svoju brzinu prilagoditi redu vožnje sporih teretnih vlakova.

"Uska grla"

Jevgenij Odinokov/Sputnik

Još jedna stvar koja smanjuje prosječnu brzinu putničkih vlakova u Rusiji je problem takozvanih "uskih grla". To su dionice na pruzi sa slabim prometnim kapacitetom, gdje dolazi do zagušenja i vlakovi moraju čekati na red na prođu.

Većina ovakvih "uskih grla" nalazi se duž Transsibirske magistrale, glavne prometne arterije u zemlji.

"U Rusiji preko 20% željezničkih pruga prolazi 80% teretnog prometa, a preko preostalih 80% pruga prelazi samo 20% teretnog prometa", kaže rukovoditelj istraživačkog odjeljenja za željeznički promet Instituta za ekonomiju prirodnih monopola Vladimir Savčuk u intervjuu za list Kommersant.

Ovaj stručnjak također objašnjava da je kompanija "Ruske željeznice" (državna kompanija koja upravlja željezničkim prometom u Rusiji) uglavnom zainteresirana za razvoj ovih 20% pruga, ostavljajući preostali dio pruga u lošem stanju.

Zbog toga dolazi do smanjenja prosječne brzine kako teretnog, tako i putničkog prometa u cjelini.

"U našoj zemlji ima vrlo malo linija bez čvorišta, koje mogu primiti brze vlakove", kaže Sofija Dorofejeva, prva žena u Rusiji koja je školovana strojovotkinja.

Prelazak na tržišnu ekonomiju

Vitalij Ankov/Sputnik

Možda zvuči neobično, ali prelazak s državno regulirane ekonomije na slobodno tržište, što se u Rusiji dogodilo poslije raspada SSSR-a 1991. godine, također je izazvao probleme za vlakove.

Željeznički sustav koji je razvijen u Sovjetskom Savezu bio je projektiran tako da zadovolji potrebe državno regulirane ekonomije koja se nije mnogo oslanjala na izvoz. Kada je Rusija prešla na tržišnu ekonomiju, ispostavilo se da u zemlji ima previše teretnih vagona (ukupno preko milijun, što je za oko 240 000 više nego što je potrebno). Ovi su prazni teretni vagoni kočili efikasnost željezničke logistike koja se pokušavala preorijentirati na uvozne i izvozne potrebe nove ruske ekonomije.

Kako je sve više robe počelo odlaziti u inozemstvo, stara infrastruktura nije uspjela pružiti istu efikasnost, što je dovelo do sporijih vlakova općenito, jer su teretni vlakovi usporavali i putničke.

Dok ruske vlasti traže način da ubrzaju vlakove u zemlji, nestrpljivi putnici bi mogli naći zadovoljstvo u slobodnom vremenu koje im pruža lagana vožnja ruskim vlakovima.