Baština ogromne zemlje koje više nema tijekom nekoliko je desetljeća radikalno smanjena. Stare domove kulture, pionirske logore, elektrane i druge objekte Sovjetskog Saveza uništili su zub vremena ili bageri. Ponešto se, ipak, sačuvalo. Ostatke iščezlog vremena predano obilazi pravnica iz Moskve Anastasija Rjakovska, bilježeći fotoaparatom nesvakidašnje prizore.
"Ja se ne bavim profesionalno fotografijom, radim to za svoju dušu. Dugo sam fotografirala ljude, međutim, to mi više ne pričinjava zadovoljstvo. Imala sam krizu tijekom koje godinu dana nisam uzela aparat u ruke. Međutim, poslije toga sam se upoznala s fotografima napuštenih mjesta, takozvanim 'urban explorers'", kaže Anastasija za portal Russia Beyond.
Bilo je to za nju vrlo inspirativno pa je počela putovati s njima u udaljena i manje poznata mjesta. "Prije svakog puta iscrpno proučavamo regiju u koju odlazimo. Polje naših interesa je prilično veliko, napuštene destinacije, nesvakidašnji prirodni pejzaži, povijesni spomenici. Pojavom dronova njih je sve više", kaže Anastasija.
Poslije duge potrage na internetu i društvenim mrežama, pravi se popis mjesta koja se unose na kartu i kasnije obilaze. Takvih mjesta zasad samo u Rusiji ima na tisuće.
"Najviše su me se dojmili postsovjetski objekti koji nalikuju na baštinu velike civilizacije koja se danas praktički ne cijeni. Recimo, na svojim računima na društvenim mrežama zalažem se za to da se sovjetski mozaici uvrste u posebnu umjetnost i stave pod zaštitu države. Mnoge impresivne površine pod mozaikom dosežu visinu koja se može mjeriti s četverokatnim zgradama, a u gradovima širom Rusije neskriveno propadaju", smatra ona.
U Rusiji danas ima mnogo sovjetskih domova kulture i škola umjesto kojih nije ništa izgrađeno: "Osjećaj tuge prevladava dok šetaš među pustim učionicama i dvoranama domova kulture izlijepljenim sovjetskim plakatima, i shvaćaš da će se sve to urušiti i nestati."
Anastasijina omiljena regija je bez sumnje Kavkaz, jer nigdje drugdje u svijetu nema toliko prirodnih ljepota, naročito ne na jednom mjestu.
"Koliko je dragocjen samo Dagestan u kojem se nalazi i stari grad Derbent i Sulački kanjon, koji je dublji od čuvenog Grand Canyona u Americi, i veličanstvena dina Sarikum, i Čirkejska hidroelektrana na rijeci Sulak, koja po ljepoti ne zaostaje za Hooverovom branom", kaže ona.
A Karadaška klisura se može usporediti sa znamenitim kanjonom Antilope u Sjedinjenim Državama.
Daleki istok na listi najomiljenijih destinacija ove Moskovljanke zauzima drugo mjesto."Primorski kraj, Sahalin, Magadanska regija... Dojmovi koje sam ponijela s dalekih putovanja snažniji su od bilo čega što sam dosad doživjela. Dovoljno je samo baciti pogled na napušteni svjetionik Aniva na Sahalinu i napušteno naselje Kadikčan u kojem je živjelo nekoliko tisuća ljudi (Magadanska oblast)", ističe Anastasija.
"Dok sam šetala među praznim četverokatnicama u Kadikčanu i zalazila u napušteni sportski centar, kino ili prodavaonice, emocije koje su me preplavile nisu bile samo najstrašnije, nego i najsnažnije u mom životu."
U ovom je trenutku, bez obzira na pandemiju novog koronavirusa, Anastasija ponovo na putu.
"Tijekom dva i pol mjeseca planirali smo otići do Vladivostoka i vratiti se automobilom natrag u Moskvu", objašnjava ona.
Na karti imamo obilježeno oko tisuću mjesta koja trebamo posjetiti, uključujući i ona napuštena, bez kojih se očigledno ne može, priznaje Anastasija.