Tri autohtona naroda Rusije koja preziru civilizaciju i žive po običajima svojih predaka

Neneci

Oni uzgajaju sobove i zbijaju šale sa svojim bogovima. Neneci su jedan od najmalobrojnijih naroda Rusije. Prema popisu iz 2010. godine, u Rusiji živi svega 44 640 predstavnika ove narodnosti.

Neneci

Tatjana Vinogradova/Sputnik

Neneci žive u tundri i lutaju ogromnim prostranstvima na obali Arktičkog oceana, od Kolskog poluotoka do Tajmira. Kao i njihovi preci, nose odjeću od životinjskog krzna i vode nomadski život. S jednog mjesta na drugo putuju u zapregama sobova, a gdje se zaustave, tu naprave boravište i podignu šatore koje također prave od krzna.

U centru čuma (tako oni zovu svoje šatore) stoji peć "buržujka". Loženjem se bave isključivo žene. Djevojčice se od malih nogu uče ložiti vatru.

"Ženski dio čuma je odmah kod ulaza. Žene fascinantno barataju vatrom. Čak i male djevojčice vrlo vješto prstima raspoređuju ugljevlje i raspaljuju ga. Koriste različito gorivo, od crne mahovine do patuljaste breze", priča etnograf Andrej Golovnjov, autor dokumentarnog filma o životu Neneka.

Privremeno stanište.

Nikolaj Gingazov/Global Look Press

Muškarci se uglavnom odmaraju, i to samo na svojoj polovici šatora, gdje po vjerovanjuNeneka obitavaju duhovi. Podjela na muško i žensko u staništima Neneka beskompromisna je. Ako žena slučajno prekorači muški predmet, obavezno se mora izvršiti obred očišćenja dimom. U čašicu s ugljevljem se stave komadići dabrove kože pa se taj predmet nadnosi nad posudu koja se dimi. Samo tako žena u neneckoj obitelji može izgladiti svoju veliku nesmotrenost.

Tajmirski Neneci u privremenim staništima, donji tok Jeniseja.

Denis Koževnikov/TASS

Neneci gaje demokratske odnose sa svojim božanstvima. Za njih su "čovjek i bog likovi jednog te istog dijaloga. Neneci dopuštaju sebi čak i zbijanje šala s bogovima", kaže Golovnjov.

Ovom narodu nisu strane ni blagodati civilizacije. Mnogi u svojim tradicionalnim staništima imaju mobilne telefone, pa čak i motorne sanjke, no Neneci su ipak do današnjeg dana sačuvali običaje i način života svojih predaka. Njihova tradicionalna zanimanja su i dalje uzgajanje sobova i ribolov.

Eskimi

Čukotsko-eskimski ansambl "Ergiron".

Anatolij Poljakov/TASS

U svijetu ima oko 150 000 Eskima. Na teritoriju Rusije živi samo 1738 predstavnika ove narodnosti. Obitavaju na obali Čukotke, love morževe i posjećuju rođake u SAD-u.

Predstavnici koji žive na teritoriju Rusije zovu se sibirski ili azijski Eskimi. Oni su u bliskom srodstvu s Eskimima koji žive u SAD-u.

"Otok sv. Lovrijenca (Aljaska, SAD) nalazi se 60 kilometara od Čukotskog poluotoka. Oni [američki i ruski Eskimi] su rođaci. Prije početka hladnog rata, tj. do 1948. godine, imali su vrlo bliske kontakte. U starim eskimskim staništima arheolozi danas pronalaze boce od američkog viskija. Ako su Eskimi prije uspostavljanja sovjetske vlasti tijekom 1920-ih i 1930-ih znali neki europski jezik, taj jezik nije bio ruski, nego engleski", kaže etnolog Dmitrij Oparin, predavač na Moskovskom državnom sveučilištu.

Tradicionalne igre na festivalu lova, Novo Čapljino, Čukotski kraj, Magadanska oblast, Rusija.

Getty Images

Eskimi koji žive na Čukotki dugo su bili izolirani i ograđeni od utjecaja ruskog stanovništva. "Ruski utjecaj na Čukotki je postao primjetan tek s dolaskom sovjetske vlasti tijekom 1930-ih. Prije revolucije je [tamo] bio [primjetan] američki utjecaj. Odrasli Eskimi su govorili engleski i radili na američkim brodovima kitolovcima. Mnogi su često provodili vrijeme u gradovima zapadne obale SAD-a te su koristili zapadne proizvode: alkohol, žvakače gume, oružje, odjeću i nakit", priča Oparin.

Lov na krupne morske životinje je glavno tradicionalno zanimanje ovoga naroda. Eskimi love u skupinama od 3 do 12 lovaca.

"Oni se i dalje bave lovom. U selima postoje ekipe lovaca koje love morževe, kitove, obične tuljane, bradate tuljane i raže kamenice. To su odlični i vješti lovci. Ta vještina se prenosi s koljena na koljeno", kaže Oparin.

Eskimi se vraćaju s lova na morževe.

Vitalij Zagumenij/Sputnik

Mnogi misle da Eskimi žive u igluima, ali suvremeni Eskimi u Rusiji žive uglavnom u naseljima s običnim drvenim kućicama. Pa ipak, i dalje vjeruju u duhove predaka i prakticiraju šamanizam.

Zanimljiva je činjenica da autohtonim žiteljima Čukotke ne treba američka viza ako žele posjetiti Aljasku. Specijalni sporazum između SAD-a i Rusije predviđa bezvizni režim za autohtone narode koji žive s obje strane granice.

Nanajci

Duž rijeke Amur i njezinih pritoka u Habarovskom kraju Rusije žive Nanajci, malobrojna autohtona narodnost.

Prema legendi, Nanajci potječu od tigra iz tajge i kćeri prvog para ljudi na zemlji. Postoji verzija po kojoj su Nanajci došli u Rusiju iz Kine, ali stručnjaci kažu da etnogeneza ovog naroda nije tako jednostavna.

Goldska (nanajska) obitelj u narodnoj nošnji. Bazen rijeke Amur, Rusija.

Ruski etnografski muzej

Nanajci se klanjaju božanstvu sunca i mole mu se do svitanja. Ovaj narod vjeruje i u duhove predaka.

Muškarci se bave lovom i ribolovom, a žene ručnim radom, tj. obradom riblje kože i vezom.

William Henry Jackson/United States Library of Congress's Prints and Photographs division

Nanajci žive u bliskoj vezi s prirodom. Njihova vjera u duhove je vrlo jaka.

"Prije nego što odsiječe drvo, domaćin... priđe drvetu, dugo stoji ispred njega i u mislima se obraća duhu tog drveta: 'Ja ću ti nanijeti bol, ali ti ćeš živjeti u drugoj hipostazi. Ja ću napraviti čamac da u njemu vozim obitelj. Molim te, oprosti mi, ali to mi je krajnje potrebno, dozvoli mi da te odsiječem'. Zatim osluškuje i traži neki znak. Ako ptičica zapjeva, to je dobar znak. Znači da je drvo pristalo", priča doktorica povijesti Jevdokija Gajer, predstavnica nanajskog naroda.

Selo blizu Amura, sjeverno od Habarovska.

William Henry Jackson/United States Library of Congress's Prints and Photographs division

Nanajska djevojčica se može zaručiti u ranom djetinjstvu, sa šest, pa i s manje od šest godina. "Ako netko dobije kćer, a njegov susjed ili prijatelj dobije sina, onda se roditelji već dogovaraju da će djeca kad porastu biti muž i žena", priča Jevdokija.

Kad se približi dan svadbe, nevjesta oblači svileni ogrtač, napravljen od materijala iz susjedne Kine, gdje Nanajci imaju rođake koji su se tamo našli poslije demarkacije rusko-kineske granice duž rijeke Amur.

Kao i autohtoni žitelji Čukotke, i mali narodi duž granice s Kinom imaju pravo bez vize dobiti dozvolu za prelazak granice na graničnom prijelazu. Samo im je potreban poziv s kineske strane.