Maleni otok, širine jednog kilometra, nazvan po časniku ruske flote iz 19. stoljeća, Aleksandru Petrovu, nalazi se na rubu Rusije u Japanskom moru.
Sergej Orlov/VC.ru
Otok je otkrila ruska ekspedicija 1860. godine, a krajem 20. st. otok je postao dio Primorskog prirodnog rezervata Lazovsky.
Sergej Orlov/VC.ru
Legenda kaže kako su prije tisuću godina tise zasadili kineski pirati, koji su otok koristili kao mjesto za izvođenje religioznih obreda.
Sergej Orlov/VC.ru
Radi se o tome da, je drvo tise bilo vrlo cijenjeno te se koristilo kao sredstvo plaćanja.
Sergej Orlov/VC.ru
Na Petrovom otoku ne možete naći niti jedno uspravno drvo: tise su tokom stoljeća propuhali jaki morski vjetrovi te su zbog toga one neravne i isprepletene.
Ako se popnete na najvišu točku otoka, shvatit ćete zašto je stoljećima bio neosvojiva tvrđava. Visoke oštre stijene s jedne strane i bijesno more s druge strane strancima nisu ostavljali nikakve nade da će se moći ovdje ušuljati.
Sergej Orlov/VC.ru
Čini se da, kako biste dotakli kopno, potrebno je samo ispružiti ruku, no to je iluzija. Zbog lošeg vremena nije se lako domoći kopna, a tada, kažu, otok ne dopušta da mu se priđe.
Sergej Orlov/VC.ru
Nasuprot otoka, na kopnu, nalazi se zaljev „raspjevanog pijeska“. Tako su ga prozvali, zato što meki bijeli pijesak, kada se po njemu hoda, kao da zviždi.
Sergej Orlov/VC.ru
More u uvali ima nevjerojatno boju: zeleno-plavo, vrlo svijetlo i prozirno. Jednostavno raj za ljubitelje odmora na plaži.
Sergej Orlov/VC.ru
Ova mjesta posjećuje svega nekoliko tisuća turista godišnje: poprilično je teško ovdje doći (300 kilometara istočno od Vladivostoka), ulaz se naplaćuje, pri čemu je u uredu zapovjednika potrebno ishoditi dozvolu za posjet otoku.
Sergej Orlov/VC.ru