Šarm ruskih noćnih vlakova: Slučajni cimeri, vrući čaj i duševni razgovori

Ilarija Kantorova

Noćni vlakovi i platzkart vagoni su jedna od najčešćih značajki ruskog života, ali taj fenomen strancima nije dobro poznat. Zamislite ovo - potpuni stranci se najednom nađu u situaciji da dijele mali prostor i spavaju na ležajevima jedan iznad drugih na jednu noć ili više njih. Oni dijele hranu, piju čaj i često jedni drugima otkrivaju detalje iz osobnog života koje ponekad ne znaju čak niti njihovi najbliži prijatelji i obitelj.

Ilarija Kantorova

Jednog je dana Ilarija Kantorova, mlada fotografkinja i snimateljica iz Moskve, osjetila potrebu za bijegom. Kupila je kartu za vlak Moskva-Vladivostok i zaputila se na sedmodnevno putovanje po cijeloj zemlji, u potrazi za inspiracijom. Tijekom putovanja je snimila i fotografirala svoje suputnike.

Ilarija Kantorova

"Čini mi se da sam tijekom ovog putovanja proživjela cijeli novi život", rekla je Kantorova za Russia Beyond.

Pozorno je promatrala ove ljude koji su se upoznali bez ikakvog pravog razloga, osim onog da su kupili istu kartu za isti vagon. Ti bi se stranci, ipak, često vrlo brzo povezali i ponekad jedni drugima otkrivali najosobnije detalje iz svojih života, stvari koje nikada ne bi mogli reći čak niti bliskim prijateljima i obitelji.

Ilarija Kantorova

"Uspjeli bi postati prijatelji, već bi se iduće minute mogli prepirati, ali onda bi opet počeli razgovarati kao da ranije nije bilo nikakvih nesuglasica".

Ilarija Kantorova

Zašto se ti ljudi odlučuju na tako dugo putovanje? Neki su rekli da su umorni od vlastite djece, dok su se neki vraćali kući nakon što su dugo bili odvojeni od rodbine. Bilo je i onih koji su se išli pronaći posao, kao i onih koji su se vraćali kući nakon neuspješnog posla. Neki su, poput Ilarije, bili na putovanju kako bi pronašli sebe. 

"Ne znam gdje je moje mjesto; samo želim da moj život bude zanimljiv", rekla je žena.

Ilarija Kantorova

Za Ruse su rituali vrlo važni, a od sovjetskih vremena ljudi koji puno putuju često sa sobom nose papuče, jer se u njima osjećaju kao kod kuće. Jedan od najvažnih rituala u vlaku je nošenje hrane od doma, tako da ćete prilikom putovanja u platzkartu sigurno osjetiti miris pečenog pileta dok ga netko pažljivo vadi iz aluminijske folije. Ponekad su tu i kuhana jaja, čija se ljuska čisti nad novinama koje ste upravo pročitali. Rjeđe su tu i konzervirane haringe u umaku od rajčice, a češće instant rezanci za koje trebate otići do bojlera s vrućom vodom i zatim proći kroz čitav vagon, pokušavajući je ne proliti.

Ilarija Kantorova

Još jedan ritual je iznajmljivanje posteljine i pravljenje kreveta. Pitajte nekoga tko je viši od vas da vam pomogne skinuti madrac s trećeg po visini ležaja. Kada je krevet napravljen, kupe postaje puno udobniji te ćete se više osjećati kao da ste kod kuće. Još je jedan ritual vraćanje posteljine provodnici (posluzi u vlaku). Oko sat vremena prije nego što vlak stigne, ona hoda vagonom i viče: "Сдаем белье!" ("Vraćanje posteljine!").

Ilarija Kantorova

Čaj se može smatrati glavnim ruskim nacionalnim pićem; a ne votka, kao što biste mogli pomisliti. Postoji određena ljubav prema čaju u vlaku, jer se čaj služi po sovjetskoj tradiciji, u čaši s ukrašenim metalnim držačem koji se zove podstakannik, kako se ne biste opekli. Usput, s obzirom na to da se bojler grije na ugljen, čaj iz vlaka obično ima specifičan miris.

Ilarija Kantorova

Ostatak vremena ljudi čitaju, razgovaraju i kartaju sa strancima, i krate vrijeme gledajući kroz prozor, promatrajući kako kraj njih prolaze drveće i polja. Svaki vam Rus može reći da ne postoji ništa meditativnije od gledanja kroz prozor i razmišljanja o životu ili sanjarenja uz ritmičku buku vlaka.