Autentični doživljaj Rusije: Prigradski vlak "električka"

Kommersant
U vlakovima prigradskih linija, takozvanim "električkama", možete osjetiti pravi duh Rusije, pogotovo ako ste stranac!

Mnogi građani Rusije svakoga dana prilično dugo putuju na posao. Jedna od najjeftinijih i najpouzdanijih vrsta prijevoza su električni vlakovi. To su prigradske linije koje spajaju manje gradove i sela s većim gradom. Evo nekoliko savjeta pravog stručnjaka za takvo putovanje.

Svakodnevno oko 2 milijuna ljudi putuje električnim prigradskim vlakovima u Moskvu. Najveća gužva na stanicama tih linija je od 8 do 9 sati ujutro kada svi idu na posao. Za razliku od većih vlakova poput Sapsana, ovdje vam nisu potrebni nikakvi dokumenti da biste kupili kartu.

Ulazak i izlazak

Skok s perona.

Sve je prilično jednostavno: kupite kartu (od 70 do 500 rubalja, 1-8 dolara), pronađete natpis "prigorodnie poezda" ("prigradski vlakovi"), pomoću karte prođete na peron i to je to. Samo spremite kartu, ponekad se provjeravaju karte i prilikom ulaska u vlak, jer ima onih koji preskaču rampu. Smatra se da oko 300 000 putnika ne plaća kartu, od ukupno 2 milijuna ljudi koji svakodnevno koriste električne vlakove.

Kartu treba čuvati i kako biste mogli izaći iz stanice kada stignete na odredište.

Borba za slobodno mjesto

Na peronu željezničke stanice Odincovo.

Na starim električnim vlakovima još se uvijek otvaraju prozori i putnici ponekad ubacuju svoje torbe izvana da bi tako zauzeli mjesto. Pokušajte pronaći mjesto koje nije obilježeno. U tim su starim vlakovima sjedala najčešće okrenuta jedna prema drugima - po tri sa svake strane.

Postoji još jedan nezgodan običaj: ponekad netko (najčešće žene od 55 do 60 godina) sjedi sam u jednom redu, a ostala sjedala "rezervira" za ljude koji će kasnije ući u vlak, možda i na nekoj od sljedećih postaja. U tom slučaju birajte što vam više odgovara: boriti se za mjesto ili se "pomiriti sa sudbinom" i stajati.

Trgovci i glazbenici

"Poštovani putnici..." - te riječi ne izgovara samo strojovođa kada objavljuje da vlak polazi, nego i svi oni koji pokušavaju u vlaku prodati svoju robu - novine, olovke, upaljače, torbe, čarape, kuhinjski pribor, i dr. Ako za vrijeme vašeg putovanja ne naiđe nitko od njih, svakako će naići glazbenik - student, umirovljenik ili nezaposleni čovjek, koji pokušava zaraditi koji rubalj pjevajući tradicionalne ruske pjesme uz gitaru ili neki drugi instrument. Ako vam se nastup svidi, nitko vam ne brani da mu date nekoliko rubalja.

Istina, u vlaku je zabranjeno prodavati robu i pjevati za novac, ali se "trgovcima i umjetnicima" često gleda kroz prste. Napominjemo sljedeće: što je jeftiniji prijevoz, to je u njemu više slobode.

Jelo, piće, duhan, i...

Isto vrijedi za jelo, piće i sve druge fiziološke potrebe putnika. Uporaba alkohola je službeno zabranjena, ali se i to često tolerira.

Većina električnih vlakova nema toalet, ili ga ima samo prvi vagon (ali nije preporučljivo koristiti ga). "Tambur" je prostor na početku i na kraju vagona gdje su ulazna vrata. Putnici ga često koriste da se "olakšaju" tako da tu ponekad može malo i smrditi. Pa ipak, tu mnogi izlaze kako bi zapalili cigaretu (i pored znaka "zabranjeno pušenje"). Tu se i ljube, i piju, i tuku...

Švercanje iz principa

Putovanje bez karte.

Često se događa da naiđe kontrola i onda mnogi bježe iz vlaka.

Oko 15% putnika u prigradskim električnim vlakovima putuje bez karte. Zanimljivo je da ljudi koji se kriju od konduktera ne izgledaju kao da su siromašni. To mogu biti i žene na visokim štiklama, i biznismeni s laptopom i iPhoneom, i lijepo obučeni studenti. Mnogi smatraju da prijevoz treba biti besplatan i ne plaćaju ga iz principa.

Lijepo je biti stranac

U prigradskom vlaku.

Građani Rusije električnim vlakom putuju samo na kratkim udaljenostima na posao i s posla, a moskovski novinar i putnik Aleksandar Lučkin je tim vlakovima proputovao od Vladivostoka na ruskom Dalekom istoku do Moskve.

"Kod nas u Rusiji je odnos prema strancima poseban, to je nasljeđe naše povijesti", kaže Lučkin. "Rusi su prema strancima krajnje uljudni i ukazuju im veće poštovanje nego svojim sunarodnjacima. Ujedno mi njih tretiramo kao strance koji ne znaju što zapravo znači živjeti u Rusiji. Za putnike je to povoljna okolnost jer se stranac ovdje može ponašati kao znatiželjno dijete i svatko će za to imati razumijevanja". Kada je putovao kroz Rusiju, Lučkin se ponekad i sam pretvarao da je stranac. "Tako su ljudi spremniji odgovariti na pitanja i pomoći".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće