Lenski stubovi, svjetlucavi kolos

7 prizora diva na Leni: kad plovite po ovoj velikoj rijeci, može se dogoditi da ne vidite drugu obalu. Fotografije: Ivan Dementijevski

Nepregledna prostranstva Jakutije po veličini se mogu usporediti s površinom svih europskih zemalja zajedno. Ova oblast s pravom je poznata po čuvenim Lenskim stubovima, rezervatu prirode koji se od 2012. nalazi na listi UNESCO-a.

Republika Saha (Jakutija) je najveća federalna jedinica Ruske Federacije. Просмотреть увеличенную карту

Put do Lenskih stubova je naporan, ali zanimljiv. Iz Moskve do Jakutska, glavnog grada Jakutije, može se stići zrakoplovom, pri čemu se cijena karte kreće od 8 do 10 tisuća rubalja (250-315 dolara), a let traje oko 7 sati. Iz Jakutska do Lenskih stubova voze motorni čamci. Upravo ovaj dio puta turisti najčešće pamte, jer su ljepote sjevernih dalekoistočnih predjela očaravajuće. Vožnja motornim brodom ili čamcem do Lenskih stubova koštat će vas 350 rubalja po osobi (11 dolara), a unajmljivanje privatnog glisera u sezoni 4 000 rubalja (125 dolara) na sat. Detaljnije podatke možete naći na službenoj stranici nacionalnog parka.

Put kočijaša

Putnici imaju još jednu mogućnost: doći do grada Pokrovska u općini Hangalaski ulus te gliserom ili motornim čamcem doći do prirodnog rezervata. Do grada Pokrovska nekad je vodio Put kočijaša (Jamšciski trakt), vjerovatno od vremena osnivanja samog Jakutska (1632. godine). Danas na činjenicu da je tu nekad bio put ukazuju samo ruševine nekoliko kuća i groblje na kojem su sahranjivani oni koji su umrli za vrijeme putovanja. Neki natpisi na kamenju mogu se i danas pročitati. Priča se da potomci starih kočijaša do danas žive u ovdašnjim selima, i da ih je lako prepoznati po tome što ne liče na Jakute i imaju plave oči.

Tukulani

Ojmjakon: život u najhladnijem naselju na planetu Istočnosibirsko selo Ojmjakon veoma je neobično mjesto. To je najhladnije naselje na planetu, ali u njemu sunce uvijek zasljepljujuće sija i sretni stogodišnjaci na minus 70 stupnjeva čuvaju jelene na ispaši.

Rijeka Lena je zaista ogromna. Kad po njoj plovite, može se dogoditi da ne vidite drugu obalu. Na rijeci se nalaze otoci, a neki od njih su toliko veliki da se na njima formirala sasvim posebna mikroklima. Tako su na nekim riječnim otocima nastale prave pustinje. Tamošnji Jakuti ih nazivaju „tukulani“, što u prijevodu s evenkijskog jezika znači „peščare“.

Nakon nepristupačnog terena močvarnih obala počinje uspon, i već se s uzvišenja vide prve pješčare. Vidi se kako pustinja nadire na šumu, pokrivajući drvo po drvo i ostavljajući za sobom samo pocrnjela i osušena stabla. Kad se u daljini ne bi vidjela šuma, rekli biste da ste u pravoj Sahari. Sunce nemilosrdno pripeče, samo nisko žbunje i cvijeće se još uvek održavaju na površini.

Lenski stubovi

Nakon zaustavljanja u jakutskim pustinjama krećete dalje niz Lenu, sad se već približavajući samim Lenskim stubovima. Najprije se, čas s lijeva, čas s desna, pojavljuju manje stijene. Zatim se od ovih monolitnih stijena, nastalih erozijom, formira cjelovit zid, koji se pruža do same linije horizonta. Pola sata kasnije Lenski stubovi naposljetku se pojavljuju pred vama u svoj svojoj veličanstvenosti.

Stijene od crvenog pješčenjaka, mjestimice obrasle šumom, ogledaju se na glatkoj površini velike rijeke, litice od svijetlosivog vapnenca izvijaju se nad vodom, slojevi kvarcita svjetlucaju na suncu. Većina ovih stijena nije pristupačna za posjetioce, ali u rezervatu postoji nekoliko vidikovaca na visini od oko 100 metara s kojih svako može uživati u promatranju okolnih predjela i velike sibirske rijeke.

Rezervat svojim gostima nudi jednodnevne i dvodnevne izlete na ruskom i engleskom jeziku, koji im pružaju priliku da razgledaju jedinstvene reljefne oblike, da se upoznaju s lokalnim biljem i čuju priče o životinjama koje ovu oblast nastanjuju od davnina.