Tula, oružarnica Rusije

Izvor fotografija:William Brumfield

Nemaruskoggrada kojijetolikoprepoznatljivposvojimproizvodimakaoštoje toTula.Ako je Magnitogorsk sinonimzaproizvodnjučelika, onda je Tula sinonimzaproizvodnjusamovara,medenjakai oružja.MnogipovjesničaritvrdedajeTulabilaprviruskiindustrijskicentar,jerjeunjojjoš u17.stoljećupočelaproizvodnjanaoružanja.

Povijesni centar Tule smješten je oko 200 kilometara južno od Moskve. Na sjevernoj strani omeđen je rijekom Upom (pritokom Oke) i nalazi se blizu ušća rječice Tulice. Grad se u srednjovjekovnim dokumentima prvi put spominje 1146., godinu dana prije prvog spomena Moskve.

U to vrijeme grad se nalazio na sjeveroistočnoj granici Černigovske Kneževine. Međutim, glavni grad Černigov je bio dosta udaljen (oko 644 km jugozapadno, u današnjoj Ukrajini) i istureni položaj Tule činio ju je idealnom metom za napad rjazanskih kneževa, koji su njome i zavladali početkom 13. stoljeća. Nakon tatarske okupacije (1237.-1240.), Tula je potpala pod vlast Zlatne Horde, premda je još uvijek bila pod formalnom upravom rjazanskih kneževa. Tridesetih godina 15. stoljeća grad je kratko vrijeme bio dio Velikog vojvodstva Litve. Tula kasnije postaje predmet interesa velikih kneževa Moskovije - prvo Vasilija II. (vladao 1425.-1462.), a potom i Vasilija III. (vladao 1505.-1533.).

Vasilije III. uvidio je strateški značaj Tule za obranu od napada Krimskog kanata, najvećeg neprijatelja tadašnje Rusije. U Tuli, kao i u drugim gradovima južno od Moskve (primjerice u Kolomni), veliki knez Vasilije III. pokrenuo je izgradnju Kremlja koji je završen 1520. godine. Tijekom 16. stoljeća Kremlj su koristili branitelji za odbijanje tatarskih napada, premda je grad doživio i nekoliko razaranja. Grad je postao dio niza utvrđenih naselja na južnoj granici ruske države, poznatih kao "linija obrane".

Igrom sudbine, tulsku tvrđavu su koristili i pobunjenici protiv državne vlasti tijekom "vremena smutnje" - razdoblja društvenih i političkih sukoba u Rusiji, koji je trajao od smrti cara Borisa Godunova 1605. do uspostavljanja dinastije Romanov 1613. U svibnju 1607. godine grad je postao centar ustanka pod vodstvom Ivana Bolotnikova. Tijekom naredna 4 mjeseca pobunjenici su pružali otpor snagama cara Vasilija Šujskog (1552.-1612.), da bi se 10. listopada predali. Bolotnikov je pogubljen 1608. godine, a njegov ustanak je zahvaljujući sovjetskim povjesničarima ušao u legendu.

Pet znamenitih povijesnih mjesta oko Sankt-Peterburga

Iako tulski Kremlj nije bio tako impresivan poput onih u Kolomni ili Smolensku, prilično je dobro očuvan i danas je značajan muzej u centru grada. Tvrđavom dominira Uspenjski hram, velika građevina s pet kupola. Iako je crkva građena između 1762. i 1764. godine, njena dekorativna fasada od cigala podsjeća na stil "moskovskog baroka" kasnog 17. stoljeća. U razdoblju 1765.-1767. unutrašnjost crkve oslikana je freskama koje pripadaju među najbolje primjere monumentalne crkvene umjetnosti 18. stoljeća u Rusiji.

Grad oružja

Tijekom 17. stoljeća male radionice koje su koristile lokalna nalazišta željezne rude prerasle su u veće proizvodne cjeline i Tula je postala veliki centar obrade metala i proizvodnje naoružanja. Glavni korak u tom procesu dogodio se 1632. godine, kada je nizozemski poduzetnik Andreas Vinius (1605.-1662.) osnovao prvo suvremeno postrojenje za preradu metala u Tuli. Njegov sin, također Andreas, bio je bliski suradnik Petra Velikog koji 1712. godine u Tuli osniva Državnu oružarnicu, koja postaje glavni dobavljač oružjem ruske vojske.

During the 1812-1814 war with Napoleon, the Tula plant made half a million army muskets. Source: Press photo

Proizvodnja samovara
Iako najpoznatija po proizvodnji naoružanja, Tula je široj javnosti poznata i po proizvodnji samovara. Prema raspoloživim dokumentima, proizvodnja samovara počela je sedamdesetih godina 18. stoljeća u obiteljskoj radionici Fjodora Lisicina, bivšeg radnika tulske oružarnice. Njegovi sinovi su nastavili posao, i do početka 19. stoljeća samovari iz nekoliko tulskih tvornica prodavali su se po čitavoj Rusiji.
 

Stil grada

Na kraju 18. stoljeća proizvodnja u gradskim tvornicama postaje vrlo raznovrsna, a Tula stječe arhitektonska obilježja regionalnog administrativnog središta. Njezine kuće, crkve, škole i poslovne zgrade bile su izgrađene u neoklasičnom stilu, tada vrlo rasprostranjenom u Ruskom Carstvu. Godine 1779. Andrej Kvasov je izradio prvi urbanistički plan Tule, koji je bio dio općeg projekta preuređenja provincijskih gradova za vrijeme vladavine Katarine Velike. Godine 1824. arhitekt Vilijem Hesta izradio je novi plan za tada već značajno veći grad, a tragovi njegovog projekta vidljivi su i u današnjem izgledu Tule.

Broj radnika u Tuli naglo je porastao u vrijeme Rusko-japanskog i Prvog svjetskog rata. Poslije pada dinastije Romanov 1917. godine, gradske tvornice su postale vrlo značajne za boljševike tijekom Ruskog građanskog rata, kao i poslije toga.

Najherojska stranica tulske povijesti ispisana je u jesen 1941. godine, kada su jedinice Crvene armije i radničke policije uspješno obranile grad od opsade njemačkih snaga u čijem sastavu je bila i tenkovska vojska pod zapovjedništvom Hansa Guderiana. U tim teškim danima obrana Tule bila je ključna za sovjetsku pobjedu pred vratima Moskve.

Tula je i danas važan administrativni, kulturni i industrijski centar. Tijekom 1990-ih broj građana Tule se smanjivao, ali je taj proces zaustavljen, tako da grad već neko vrijeme ima pola milijuna stanovnika.

Imanje Lava Tolstoja Jasnaja Poljana. Izvor:Google

Povijesni i arhitektonski spomenici čine Tulu privlačim mjestom i za posjetitelje čije je zadnje odredište imanje Lava Tolstoja u Jasnoj Poljani, koje je udaljeno oko 14 kilometara od grada.