Što ne bi trebalo propustiti
Ako Samaru posjetite tijekom vikenda, obilazak grada započnite jednosatnom plovidbom po Volgi. S rijeke ćete imati dobar pregled grada i moći ćete odmah izabrati svoju „kopnenu” putanju. Ljubiteljima aktivnog odmora preporučujem da se biciklom provozaju duž rijeke i sami otkriju tajne nepreglednog samarskog keja. Poslije vožnje biciklističkim stazama možda će vam prijati da popijete kriglu piva u kafiću pored čuvene Žiguljovske pivovare.
Isto ne bi trebalo propustiti ni administrativni centar Samare. Sama zgrada uprave Samarske oblasti nije posebno zanimljiva, ali s trga ispred nje se pruža izvanredan pogled na rijeku, kej i Žiguljovska brda. Tu se nalazi i jedan od simbola Samare – Spomenik Slave. Impresivna muška figura koja u rukama drži krila aviona stoji na pijedestalu visokom 40 metara i simbolizira podvig radnika samarske tvornice za proizvodnju aviona iz vremena Drugog svjetskog rata.
Moje omiljeno mjesto za šetnju u Samari je stari grad. On nije posebno atraktivan u turističkom smislu. Za razliku od uređene pješačke Lenjingradske ulice ili svečane Kujbiševske, koja je u 19. stoljeću bila glavna ulica u gradu, kvart oko Ulice Stepana Razina uopće nije dotjeran. Međutim, upravo to ga čini zanimljivim. Tu ćete naići na autentične kuće od drveta i na kamene trgovačke vile koje nisu renovirane. U svim tim primjercima arhitekture možete uživati čak i po vrućem ljetnjem danu, jer je čitava ulica prepuna drveća. Kada obiđete ovaj kvart možete se spustiti do pristaništa. U pogledu na Volgu posebno ćete uživati sjedeći na molu na mjestu gdje nema brodova.
Još jedno ugodno mjesto za šetnju u starom gradu je Strukovski park. Nastao u 19. stoljeću na mjestu vile propalog spahije, ovaj park je već preko 150 godina jedno od omiljenih mjesta za odmor građana i turista. Tu se možete šetati po sjenovitim stazama s drvoredima i uživati u pogledu na zidanu dekorativnu kamenu spilju, fontanu i nekoliko minijaturnih kipova. Izdvajaju se gracilna koza iznad ulaza u malu kamenu spilju i zaljubljeni par pored glavnog ulaza u park. To su detalji koji ovom mjestu daju izgled 19. stoljeća.
Najbolji umjetnički muzej u gradu je Muzej secesije. On ima veliki broj izložaka, ali sama građevina ipak zaslužuje najviše pozornosti. Radi se o vili podignutoj 1903. godine za ekstravagantnu trgovkinju Aleksandru Kurlinu. Svaka od 22 prostorije u muzeju ima svoj jedinstveni interijer, koji predstavlja najbolju tradiciju secesije. Predlažem da muzej posjetite u popodnevnim satima, pred zatvaranje. Turističkih grupa tada gotovo da i nema, a osim toga, u dvorištu muzeja se poslije zatvaranja često održavaju koncerti klasične muzike i književne večeri.
Odmah pored Muzeja secesije nalazi se samarska katedrala – impresivna građevina u gotskom stilu. Nju je najbolje posjetiti nedjeljom ujutro. Tada za vrijeme mise možete uživati u zvuku orgulja. Ali, ako ne želite rano ustajati, možete doći i tijekom dana i bez žurbe razgledati table na kojima je predstavljena povijest katedrale. Posebno su zanimljive fotografije zavičajnog muzeja koji se tu nalazio u sovjetsko vrijeme. One izgledaju potpuno nadrealistički. Zamislite samo preparirane životinje i kosti dinosaurusa pod svodovima gotske katedrale!
Rado posjećujem otok u blizini grada, do kojeg se stiže trajektom s pristaništa kod Osipenkove ulice. Vožnja traje samo 5-10 minuta. Trajekt radi od svibnja do rujna. Ljeti je na otoku mnogo ugodnije nego u gradu. Tada se može uživati na plaži i u vodi, a u proljeće i jesen možete šetati kroz listopadno-četinarsku šumu i vozati se u katamaranu po njegovim jezerima punim lokvanja.
Još jedan ugodan izlet van grada može vam pružiti obilazak Golovkinovog ljetnjikovca, koji je u narodu poznat kao Kuća sa slonovima. Nju ćete bez sumnje primijetiti tijekom vožnje brodom. Na ovaj izlet najbolje je krenuti s organiziranom grupom ili prigradskim autobusom (30-40 minuta vožnje od Samare). Prvobitni vlasnik ljetnjikovca bio je trgovac i slikar Konstantin Golovkin. On ga je sam projektirao u suradnji s budućim glavnim arhitektom grada Valentinom Tapferom. Vila, podignuta 1908-1909. godine, izgrađena je tako da sa četiri strane ostavlja različit utisak na promatrača. Svaka fasada ima specifično arhitektonsko rješenje i vlastite elemente dekora. Glavni ukras u dvorištu su, naravno, figure slonova visoke tri metra, koje stražare ispred vile.
Tipičan stanovnik mog grada
Samara leži na rijeci Volgi i pripada regiji za koji se može reći da ima gotovo banjski karakter. Tu se živi opušteno i bez žurbe, a za lokalni govor su karakteristični blago razvučeni vokali. Stanovnici Samare su predusretljivi i srdačni. Ako ih pitate za put ili poželite s njima porazgovarati, vjerojatno vas neće odbiti. Osim toga, Samara je grad u kojem se poštuju patrijarhalni ruski običaji. Zato će vas vaši novi poznanici vjerojatno pozvati u goste. Nemojte odbiti poziv!
Karakteristike lokalne kuhinje
Karakteristična hrana za Samaru je riba iz Volge u svim oblicima. Restorani za gurmane nude somove duže od jednog metra, dok ljubitelji ribarenja mogu i sami uloviti ribu, pa da je spreme po svom ukusu. U Samari su popularni ljetnji turistički aranžmani koji uključuju ribarenje, a najposjećenija lokacija za zimsko pecanje kroz otvor napravljen u ledu nalazi se nekih desetak metara od glavnog keja. Ako je za vas som preskup, a nemate vremena da sa štapom za pecanje čekate ulov, preporučujem vam samarske specijalitete za svaki džep – tu su svježi rakovi uz pivo, smuđ s pireom od špinata i karaš u vrhnju. Iz Samare možete ponijeti i „jestivi suvenir”, tj. sušenu ribu. Ona se prodaje u maloj trgovini pored Žiguljovske pivovare. Osim toga, u Samari se nalazi jedna od najvećih tvornica čokolade u Rusiji i zato vam savjetujem da ne propustite bombonjere s logotipom „Rusija”. U Sovjetskom Savezu najpopularnije su bile bombonjere „Kollekcija” i „Rodnie prostori”, koje i danas mogu poslužiti kao lijep poklon.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu