„Početkom srpnja, za vrijeme velikih vrućina, jedan mladić izađe predvečer iz svog sobička (...) u S-skoj uličici, pa se polako i nekako neodlučno uputi K-nom mostu ...“
Kako bismo krenuli Raskoljnikovljevim stopama moramo utvrditi kuda se uputio glavni junak romana, a to bi bilo teško da supruga Dostojevskog Ana Grigorjevna nakon muževljeve smrti nije dešifrirala nazive koji su u tekstu romana naznačeni sa svega nekoliko slova. Tako je „S-ska“ uličica u stvari Stolarski [pereulok], a „K-in“ most je Kokuškin most. Ova mjesta su postala polazne točke s kojih poklonici Dostojevskog kreću u svoja „lutanja“, tim prije što je na uglu Stolarske ulice i Kaznačejske ulice stanovao i sam pisac u vrijeme nastanka romana. Na kući br. 7 u Kaznačejskoj ulici u kojoj je živio danas stoji spomen ploča. Junake svog romana Dostojevski je nastanio nedaleko od mjesta gdje je stanovao, ali nije naveo točne adrese. Povjesničari književnosti smatraju da je to učinio namjerno.
Kuća na uglu
Dostojevski se neprestano borio s financijskim problemima pa se iz materijalnih razloga u Sankt-Peterburgu često selio. Iako je promijenio dvadesetak stanova, Fjodor Mihajlovič se uvijek trudio izabrati kuću na uglu ulice, s balkonom i pogledom na crkvu. Jedna od takvih kuća koja se nalazi na adresi Kuznječna uličica 5/2 pretvorena je u piščev muzej. Njezini prozori gledaju na Vladimirsku sabornu crkvu, a druga strana kuće na ulicu koja nosi piščevo ime. U neposrednoj blizini muzeja je stanica metroa „Dostojevski“ pored koje se nalazi spomenik Dostojevskom. Web stranica muzeja je: http://eng.md.spb.ru/.„Te su adrese šifrirane vrlo jednostavno. Osim toga, moramo imati u vidu da čitamo književno djelo. Stvarni Peterburg i izmišljeni događaji u njemu međusobno se sjedinjuju i transformiraju u stvaranju genijalnog romana“, objašnjava Marina Uvarova, znanstvena suradnica Književno-memorijalnog muzeja F. M. Dostojevskog.
Raskoljnikov stanuje na uglu Stolarske uličice i Građanske ulice koja se u 19. stoljeću zvala Srednja Meščanska. Na kući br. 19 u Građanskoj ulici 1999. postavljen je natpis „Raskoljnikovljeva kuća“ i u visokom reljefu izrađena je skulptura Dostojevskog i stepenice koje nas podsjećaju na to da se sobičak Rodiona Romanoviča nalazio u potkrovlju do kojeg je vodilo 13 stepenica. Na ulazu u dvorište sada je, na žalost, portafon, jer su današnjim stanarima očito dosadili posjeti turista i radoznalaca.
U vrijeme Dostojevskog u Stolarskoj uličici postojale su čak 22 krčme. Zato nije čudno što je Raskoljnikov iz svog sobička stalno mogao čuti viku pijanaca. U Peterburgu Dostojevskog krčme i inače zauzimaju važno mjesto. Upravo u krčmi Raskoljnikov sreće Marmeladova i prisluškuje razgovor učenika o tome kako je staričin život bezvrijedan.
Srpanj kao u „Zločinu i kazni“
Svake godine prve subote u srpnju se u Sankt-Peterburgu obilježava Dan Dostojevskog. To nije dan rođenja velikog ruskog pisca. „Dostojevski je rođen u studenom, a tada je u Sjevernoj prijestolnici vrlo hladno. Umro je u siječnju kada je također hladno. No početkom srpnja započinje radnja romana „Zločin i kazna“ koji se može smatrati najvećim dijelom peterburškim romanom, govori Vera Biron, zamjenica ravnatelja Teatra „Dostojevski“ i inicijatorica obilježavanja ovog praznika. Kako kaže, u kazališnim predstavama povodom dana Dostojevskog sudjeluju najbolji peterburški glumci. Održava se i niz drugih događaja: projekcije filmova, predavanja, majstorske radionice, znanstveni seminari, izložbe i tematski obilasci.Na Stolarsku uličicu nastavlja se Kokuškin most, a nedaleko od njega nalaze se ključna mjesta na kojima se odigrava radnja romana: kuća stare zelenašice koju Raskoljnikov ubija (Kanal Gribojedova 104), policijska stanica (Kanal Gribojedova 67), Voznesenjski most na kojem pod kotačima kočije strada pijani činovnik Marmeladov, i kuća njegove kćeri Sonječke, siromašne i napaćene djevojke koja je bila prisiljena prodavati svoje tijelo (obala Kanala Gribojedova, broj 73).
Sonječkina kuća u vrijeme Dostojevskog bila je „dvokatna, stara i obojana u zeleno“. Danas je sasvim drugačija: nadzidana je i prebojana u žuto. Dostojevski daje i dosta točan opis Sonjine sobe: „Zid sa tri prozora koji su gledali na kanal presijecao je sobu nekako ukoso, zbog čega je jedan kut, vrlo oštar, zalazio u dubinu, tako da se pri slabom osvjetljenju čak nije mogao ni vidjeti; drugi je kut bio opet previše, ružno, tup.“ Upravo se taj tupi kut kuće vidi sa Kokuškinog mosta.
Ako se može vjerovati podacima iz romana, od Raskoljnikovljeve do zelenašicine kuće ima točno 730 koraka. Svatko tko želi izmjeriti ovu udaljenost može proći putem od Rodionove kuće, preko Voznesenjskog mosta, obalom Kanala Gribojedovljeva i skrenuti u Srednju Podjačesku ulicu. Uglavnom, to uvijek bude više od 730 koraka. Neki povjesničari književnosti ovu razliku objašnjavaju time što je Raskoljnikov bio visok mladić koji je hodao žustrim korakom jer je bio vrlo uzbuđen, dok drugi smatraju da je pisac broj svojih koraka naprosto pomnožio sa dva.
Kanal Gribojedova, koji se ranije zvao Ekaterinjinski, i kraj kojeg se odigrava velik dio radnje romana, ljudi su prozvali „šanac“. Takav naziv nije bio slučajan – u kanal su stalno odbacivali smeće i otpadne vode, pa se u okolici širio nesnosan smrad. Ovako izgleda Peterburg Dostojevskog. Ta druga strana Peterburga je potpuna suprotnost današnjem strogom i velebnom gradu, o kojem je Puškin jednom napisao: „Neve veličanstveni tok, / granit njezinih obala“. To je danas elitni dio grada koji turisti najčešće posjećuju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
